- Danas su druga vremena... Kada igrača naučite malo bolje udariti loptu - već pita koliko će novca dobiti, kaže naš sugovornik
Prošle godine Nogometni klub Sloboda iz Mihovljana proslavio je
60 godina uspješnog djelovanja. Tijekom bogate povijesti Klubom
je prošao velik broj igrača, trenera, dužnosnika, među kojima je
zasigurno najdublji trag ostavio Stanko Sovar
(70), čovjek koji je bio 22 godine predsjednik Kluba. Stanko je u
ranoj mladosti igrao nogomet:
– Godine 1972., na nagovor prijatelja, počeo sam igrati Napretku
iz Gornjeg Kraljevca, mada sam imao i druge ponude posebno iz
Omladinca iz Novog sela Rok koji je meni bio poput matičnog kluba
jer su mi bili u susjedstvu. U Napretku sam proveo osam predivnih
godina… igrali smo bez opterećenja, za ‘pivo i par kobasica’.
Godine 1980. prelazim u Krištanovec. Iz treće prelazimo u drugu
ligu i tamo sam igrao do 1986. Uvijek smo držali sredinu tablice.
OZLJEDA
* Teže ste se ozlijedili… je li to bio kraj aktivnog
igranja?
– Da. Godine 1986. sam se teže ozlijedio u Štrigovi: u zadnjem
kolu puknuli su mi ligamenti u koljenu i morao sam reći zbogom
nogometu. Bila je varijanta da igram za veterane, ali smatrao sam
da je zdravlje važnije od nogometa.
* Ipak, nogomet niste mogli posve napustiti…
– U to vrijeme sagradio sam kuću u Mihovljanu. Počeo sam dolaziti
na utakmice, zbližio se s ljudima i – uskoro postao predsjednik
tamošnjeg Kluba! Dugi niz godina vodio sam Klub (22 godine!),
bilo je uspona, padova… Jedne sezone plasirali smo se u 1.
međimursku ligu i o(p)stali u njoj, što je veliki uspjeh! No, za
uspjehe su zaslužni i moji suradnici, a bilo ih je mnogo, kao i
naši sponzori koji su nam pomagali i koji su također zaslužni što
je Sloboda bila odlično organiziran Klub.
* Kako ste surađivali s lokalnom upravom?
– Zahvaljujući odličnim odnosima sa predstavnicima Mjesnog odbora
Mihovljana i Grada Čakovca puno se napravilo na poboljšanju
uvjeta na našem igralištu koji je sada izuzetno funkcionalan i
odlično uređen.
TISUĆU LJUDI
* U našem kraju poznat je malonogometni turnir Tikva
open…
– Pored stare škole je osvijetljen teren DVD-a te smo u ljetnim
mjesecima tamo organizirali malonogometni turnir Tikva open. Bio
je odlično posjećen,a rekordne godine imali smo čak 36 ekipa.
Postavili bismo veliki šator pa nam se na turniru tijekom dva
dana okupilo i više od tisuću ljudi!
* Što je s turnirom danas?
– Zbog lakše organizacije premjestili smo turnir na igralište.
Pala je zainteresiranost vanjskih ekipa, ali nama je to ipak
zaštitni znak te ga čuvamo.
* Prošle godine ste zbog pandemije skromno obilježili
obljetnicu Kluba, no vi pamtite sretnije dane i veće
proslave…
– Godine 2011., kada smo organizirali proslavu 50. obljetnice, na
rođendan nam je došlo cijelo selo! Uz bogat kulturno-umjetnički
program, izložene su i fotografije, a proslavu nam je uveličao
tadašnji tajnik HNS-a Zorislav Srebrić. Rekao
nam je da nikada nije vidio da tako malo selo može s toliko
entuzijazma slaviti svoj Klub!
* Je li vam angažman oduzimao kompletno slobodno
vrijeme?
– Uglavnom jeste. No, nikad nisam žalio zbog toga. Nakon velikih
pobjeda znali smo feštati dugo u noć, ali i nakon poraza smo
tugovali zajedno.
* Kažu znalci da je nekada bilo lakše formirati seniorsku
ekipu nego danas?
– Danas su druga vremena… Kada igrača naučite malo bolje
udariti loptu – već pita koliko će novca dobiti. Natalitet je u
padu, nema dovoljno djece zainteresirane za nogomet. Mladi se
danas okreću računalima, ali to je stvarnost s kojom se moramo
nositi. Bit će sve teže privući mlade sportu.
* Do 2020. bili ste na čelu Slobode. Jeste li tada rekli
zbogom nogometu?
– Po onoj narodnoj ‘na mladima svijet ostaje’, prepustio sam
mjesto novim snagama. Ostajem im na raspolaganju budu li trebali
savjet. Rado ću pomoći. Predsjednik Kluba sada je Luka Bubek, a
upravu čine igrači i prijatelji Kluba. No, ne mogu ja bez
nogometa pa i dalje dolazim na utakmice i kada zatreba pomognem.
Sada napokon imam više vremena za obitelj: suprugu
Aniku, sina Sašu, kći
Eminu te unuke Tenu,
Helu i Filipa, koji je – na
moju radost – zaljubljenik u nogomet.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj
3.493