Svoj zadnji uspjeh, naslov državne prvakinje osvojila je nedavno kao članica AK-a Zagreb, gdje trenira uz trenera Igora Čordaša, i to u kategoriji u kojoj se tek nedavno počela natjecati
– Za sve je kriv moj tata Štef koji je obećao da će prestati pušiti ako se počnem baviti atletikom. Danas sam državna prvakinja, ali tata je još uvijek pušač, uz smijeh nam otkriva novopečena dvoranska prvakinja Hrvatske na 800 metara u seniorskoj kategoriji, Čakovčanka Kristina Dudek (28).
Iako atletika za Kristinu nije bila prvi izbor, u djetinjstvu se bavila tenisom, gimnastikom i plesom, na nagovor spomenutog tate koji ju je uvijek pratio i navijao za nju, odlučila se okušati na atletskoj stazi:
– Na školskim krosevima zamijetio me trener AK-a Medimurje
Aleksandar Žbulj. Potom je kontaktirao
roditelje, tata me potaknuo i tako je sve počelo, otkriva nam
Kristina.
– Iznenadio me naslov državne prvakinje jer sam nova u disciplini na 800 metara, a konkurencija je bila jaka. Međutim, to je taktička disciplina gdje se iz utrke u utrku može svašta dogoditi te svakoj utrci treba pristupiti zasebno. Ovaj puta sam bila najbolja u pravo vrijeme, ističe K. Dudek.
NEZGODE I RITUALI
Na putu do titule prvakinje Kristinu su pratile i brojne nezgode i anegdote, pa nam je otkrila jednu koju će posebno pamtiti.
– Radili smo testove na traci za trčanje kako bismo mogli bolje
planirati treninge i pri samom kraju testa kad sam trčala
poprilično brzo, uspjela sam pasti kao u onim smiješnim videima.
Cijela sam se ogulila i natukla, i da, desilo mi se to dva puta,
kroz smijeh priča Kristina.
Nekih većih rituala prije samog natjecanja naša sugovornica nema, jedino voli dan ranije otići leći nešto ranije kako bi se dobro naspavala, a na sam dan utrke obavezan je laganiji obrok. Ako utrka dobro prođe, Kristina se nagradi dobrim obrokom i izlaskom s prijateljima, a kako napominje, naslovi poput posljednjeg donose isključivo osobno zadovoljstvo, dodatnu motivaciju i želju za napretkom.
– U sportu kojim se bavim, teško je ostati motiviran jer ovisiš o sebi samom a za dobar rezultat se moraju poklopit brojni faktori. Neću lagati, imala sam perioda kada se nisam mogla maknuti s mrtve točke i tada počinješ sumnjati u sve te gubiš motivaciju. Međutim, nekako se uvijek našla želja i snaga za dalje, ne kažu uzalud da su sportaši tvrdoglavi, iskreno priča Dudek te dodaje:
– Volim biti na stazi, to je jedino mjesto gdje ne razmišljam ni o čemu. Trčim da se krećem, na svježem sam zraku i opustim se.
BAKINA POSLASTICA
Uz natjecanja, Kristina svoje znanje i iskustvo rado prenosi i na mlađe generacije, stoga danas radi kao trenerica atletike za djecu u atletskoj školi u Zagrebu, a izvanredno studira i na specijalističkom diplomskom studiju Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Kad prilike dopuste, navrati u rodno Međimurje.
– Volim Međimurje i mir koji imam kad dođem doma. Posjetim roditelje, pojedem domaći ručak, a nema mi boljega od mamine juhe i bakine zlevanke koja mi posebno nedostaje, iskreno napominje Kristina te za kraj poručuje tati:
– Ja i dalje trčim, a ti još uvijek pušiš!
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.489
