Zrinskice dišu kao jedna i nadaju se da bi mogle ispuniti svoj san i izboriti nastup u Europi...
– Nestrpljivo čekamo izvlačenje četvrtfinala kupa. Rado bismo ponovile prošlogodišnji povijesni uspjeh, kada smo ušle u polufinale. Možemo to i ove godine, naravno, ako izbjegnemo Podravku i Lokomotivu. A u prvenstvu se nadamo da možemo završiti među prve četiri ekipe i izboriti europsko natjecanje. Svaka od nas željela bi jednom okusiti to, nadamo se i sanjamo da ćemo zaigrati u Europi – ispričala nam je uz čaj u Strahonincu 24-godišnja Melani Balić, kapetanica Ženskog rukometnog kluba Zrinski.
Od samih početaka ove sjajne generacije, Strahoninčanke su velika snaga kluba.
– To je ta generacija 96. i 97. godište. Zajedno smo krenule Stela i Paula Posavec, Nikolina Zadravec i čak tri vratarke Klara Vinković, Teja Ivačić i Sara Dominić. Valjda je tu poseban zrak… Tad još nismo imali dvoranu u Strahonincu, a danas imamo – prisjeća se lijevo krilo zrinskica Melani Balić.
Počela je trenirati s devet godina, nakon što je prvo krenula na karate. Riječ je tada bila o klubu koji se zvao San-sport i bio je muško-ženski, a (novi) Zrinski osnovan je 2008. godine.
– Uglavnom smo mi cure imale bolje rezultate, ali uvijek je više sponzora išlo dečkima. Znaju to dobro i oni sami… Istina je da je ženski sport generalno na marginama. No, kad ljudi dođu na utakmicu i vide nas kako se borimo, bacamo za loptom i tučemo, promjene mišljenje. Nikad ne bih pustila suzu na parketu. Sve svoje nedostatke nadoknađujemo zajedništvom, kaže naša sugovornica.
Iako je Melani Balić počela kao desno krilo i bila zamjena za lijevo, danas je na lijevoj strani napada, dok u obrani igra “halfa”. Na tu poziciju stavio ju je bivši trener Goran Mrđen.
SAMO JAKO!
– Visoka sam metar i šezdeset, a half izlazi na vanjskog igrača, ponekad to budu pucačice visoke metar i devedeset! No, Mrki mi je rekao: – Ne može ona tebe prekoračiti.
Takva igračica je tromija, a ja visinu nadomještam brzinom. I još ju usput malčice namlatim – smije se Melani.
Kao kapetanici, njena je uloga motivacija na treningu i utakmici, organizacija događaja, prenošenje obavijesti… Zanimljivo, danas je kapetanica svojoj suigračici Dragici Džono koja je njoj trenerica. Kaže da je trenerica D. Džono ostala prva među jednakima te dišu kao jedna.
Trebalo je opstati toliko godina u zahtjevnom sportu. Sestre Posavec ispisale su povijest s reprezentacijom, N. Zadravec je isto u reprezentativnom kadru, dok su vratarke iz Strahoninca ostavile rukomet. Imala je i Melani Balić svoje krize:
– Pomišljala sam i ja na prekid karijere u tinejdžerskim godinama, mnogo je to odricanja. U subotu ideš u Split, a ne van s društvom. No, nismo mi bile oštećene, još smo se bolje zabavljale nakon utakmice. Izašle bi u trenirkama i bile glavne gdje god došle! Svakoj mladoj djevojci preporučila bih rukomet. Naučit će o porazima i pobjedama te redu, radu i disciplini – kaže.
Od Strahoninčanki u Klubu je danas, i to baš s njom na lijevom krilu, 20-godišnja Lana Blagus, a tu je naravno i pomoćna trenerica Darinka Pavleković – Črna.
Melani Balić završila je učiteljski studij te je u studenom postala učiteljicom u produženom boravku OŠ Strahoninec. No, trenira svakodnevno, često i dva puta.
SPORTSKA OBITELJ
– Danas ujutro sam trenirala s dečkom Lukom Dodlekom, on je kineziolog i plivač. Prati moje fizičko stanje i ‘ubija me’ u teretani. Potom sam bila na poslu, a sad nakon intervjua idem na večernji trening Kluba. Pokušavam biti disciplinirana i s hranom, ali ponekad nije lako. Čokolade se, recimo, nikad nisam odrekla – kaže kapetanica čija obitelj živi za sport.
Otac Stjepan Balić – Pišta danas igra za veterane NK-a Strahoninec, mlađa sestra Klara bila je rukometašica i rukometna sutkinja, a najmlađi Stjepan je također lijevo krilo, ali juniora NK-a Međimurje. Dodajmo da je i Klarin dečko Sebastijan Trstenjak vratar NK-a Strahoninec.
– A mama Marijana, ona je oduvijek koordinatorica. Cijeli život brine da djeca budu na vrijeme na treningu, da su sita i posložena – pohvala je majci za kraj.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.488