Rukometašica večerima trenira mališane Gimnastičkog kluba Nedelišće...
– Veseli me kada vidim da djeca ovladaju nečime i svladaju strah od hodanja po gredi ili od koluta. Prvo radimo prozivku, zatim se igramo i zagrijavamo, a potom idemo na poligon. Preskačemo, provlačimo se i penjemo. Poseban je osjećaj kad djeca na kraju treninga puste suzu jer ne žele kući, žele još! – ispričala nam je Gabriela Gudelj, do prije nekoliko dana rukometašica ŽRK-a Zrinski Čakovec, sada u redovima ŽRK-a Podravka Vegeta iz Koprivnice.
– Naravno, nisam gimnastičarka niti poučavam djecu gimnastici. Ali završila sam kondicijsku pripremu sportaša na Kineziološkom fakultetu. Osim toga, kada sam igrala u Norveškoj radila sam upravo ovo, univerzalnu sportsku školu. Nakon rukometne karijere, čeka me rad s djecom i odraslima pa sam se tako zaposlila i u GK-u Nedelišće kao trenerica u univerzalnom sportskom programu djece – pojasnila nam je 24-godišnja Splićanka.
Kaže da je ovaj program u vrhunski opremljenoj gimnastičkoj dvorani nešto fenomenalno te bi i sama upisala dijete. Tko i ne postane gimnastičar stječe preduvjete za bavljenje bilo kojim drugim sportom.
– Mi treneri imamo smjernice, ali trening je u principu stvar naše volje i slobode, da ne kažem kreativnosti. U Splitu nisam čula za takvo što! Zašto roditelj ne bi dovezao dijete navečer i popio kavu dok ono trenira, umjesto da je kući pred TV-om ili “na” mobitelu? – kaže.
Majka joj je bila rukometna reprezentativka Jugoslavije i imala je veliku karijeru, a i starija sestra bila je juniorska reprezentativka. Njen put stoga je bio zacrtan, počela je igrati u Splitu u dobi od devet godina. Za muški dio obitelji kaže da je više “navijački” te da su im oduvijek ogromna podrška.
– Sa 16 godina prešla sam u Lokomotivu i nakon dvije sezone prošla tešku operaciju ramena. Morali smo se razići jer to nažalost tako kod nas funkcionira. Potom sam otišla u Grude gdje smo osvojile titulu prvakinja BiH. Slijedio je put u Norvešku, gdje sam bila dvije i pol sezone, do koronakrize. Bilo je to nevjerojatno iskustvo u zemlji rukometa. Ta razina treninga, igre i razmišljanja te uopće shvaćanja sporta je odlična. I tamo sam radila i u školi. No, stigla je pandemija i nije bilo ni rukometa ni posla, pa sam se morala vratiti doma, nisam mogla živjeti ‘na minimalcu’. No, dobro je to što sam se po povratku uključila u borbu za mjesto u reprezentaciji – kaže.
Završila je u Sinju odakle je i njena današnja cimerica, 16-godišnja vratarka, kadetkinja Ana Ugrin.
MIKI IMA RJEŠENJE
ŽRK Zrinski im je osigurao smještaj u Martanama, a Gabriela Gudelj opisala nam je kako je iz Sinja stigla u Čakovec.
– Uoči početka drugog dijela prošle sezone nazvao me trener Goran Mrđen, koji je nekad vodio i moju sestru. Imala sam i neke ponude iz Bundeslige, ali on mi je pojasnio svoju viziju. Zrinskice su tada bile već otpisane, gotovo drugoligašice, sa samo tri boda. Potom me nazvao Miljenko Miki Topličanec i pojasnio mi uvjete i sve smo dogovorili u nekoliko minuta – prisjeća se.
Sve ostalo je povijest, zrinskice su pomele konkurenciju, Gabriela je izvršila svoju misiju i – ovih dana otišla dalje.
Tada, ne samo da su zrinskice osigurale opstanak, nego su ušle i u polufinale kupa, što je povijesni uspjeh.
– Nisam nikad ranije bila u Čakovcu niti sam znala što me očekuje. Baš zato mi je to bio izazov. Mrđenu sam nakon poziva odmah odvratila porukom: “Idemo u rat!”
Zrinskice su prava ekipa, to ih krasi. Kave i izlasci, sve smo prolazile zajedno, pobijedile ili izgubile. Odlazak trenera Mrđena u Podravku je bio veliki gubitak. No, Dragica Džono kao trenerica-igračica je bila najbolji mogući potez. Ona je fenomenalna osoba i veliko igračko ime sa silnim iskustvom – kaže mlada Splićanka.
JEDINA MUKA
U Međimurju joj je bilo odlično, kaže da su ljudi prijateljski i dobroćudni.
– Barba Miki nas je vodio u bregoviti dio Međimurja na večeru, odlična je hrana. No, mi smo sportašice pa ću ipak istaknuti hajdinsku kašu. Prošla sam gornje Međimurje, vidikovce i uživala – ispričala nam je Gabriela, kojoj je s cimericom Anom najveća muka bila gdje uživati u prijenosu nedavnog derbija Hajduk – Dinamo. Ne moramo isticati za koga im srce tuče “u danima sretnim, u danima grubin…”
NEMA ZLE KRVI
Nažalost, koliko god zavoljela Međimurje, Gabriela Gudelj je (pre)jako ime na hrvatskoj rukometnoj sceni, a podvizi sa zrinskicama i prvi odrađeni reprezentativni ciklus nisu nezamijećeni. Trener Goran Mrđen povukao ju je za sobom u svoju Koprivnicu, u najjači hrvatski klub – Podravku.
Direktorica ŽRK-a Zrinski Ljubica Vrbančić dodaje da je suradnja s Podravkom odlična, nema tu zle krvi. Iz Koprivnice u Čakovec šalju drugu odličnu igračicu, te je ovih dana stigla kadetska reprezentativka, kružna napadačica Ema Balaško.
