Ljubav prema košarci korijene vuče još iz djetinjstva kada je Željko sa školskom ekipom bio srebrni na državnom prvenstvu pa upisao Mursko Središće na košarkašku kartu Hrvatske...
Umirovljenika Željka Levačića (61) iz Čakovca Međimurci najbolje znaju kao košarkaškog trenera te igrača veteranskog Košarkaškog kluba Međimurje. Njegova ljubav prema košarci korijene vuče još iz osnovnoškolskih dana kada je Željko sa školskom ekipom bio srebrni na državnom prvenstvu, pa upisao Mursko Središće (gdje je odrastao) na košarkašku kartu Hrvatske.
Nakon toga karijeru je gradio u više košarkaških klubova u regiji, dok trenersku karijeru kroz razne klubove u Međimurju ‘brusi’ već 30-ak godina. Danas trenira mlađe dobne skupine jedinog međimurskog ženskog košarkaškog kluba te je jedan od organizatora veteranskog košarkaškog susreta Vincekovo. Za Željka je košarka način života, a za loptu i parket živi i diše. U svemu tome ima i podršku obitelji, također aktivne u sportu pod obručom.
– Sin Neven i kćer Željka i danas aktivno igraju košarku, dok je supruga Mirjana zadužena za logistiku i pomaže u organizaciji turnira i utakmica, otkriva nam Željko.
NEMA PREDAJE!
Za našeg sugovornika košarka je stoga veliko zadovoljstvo, a kao košarkaški trener drži se mota ‘nema predaje’.
– Košarka mi je pružila mnogo toga dobroga. Zahvaljujući košarci proputovao sam dobar dio Europe te stekao brojna prijateljstva, otkriva Levačić te dodaje:
– Od mladosti imam i problema s leđima, pa kad me nešto počne ‘pikati’ oko kralježnice, zaigram te sam poslije utakmice kao nov. Prije nekoliko godina pauzirao sam, međutim ta je stanka potrajala samo godinu dana, kaže Levačić.
Željko danas košarku igra dva puta tjedno, a sa suigračima iz VKK-a Međimurje na terenu bude 90 minuta:
– Iako je u Klubu 20-ak igrača, na treninzima nas se okupi 15-ak i svi smo umirovljeni igrači čakovečkih klubova. Igramo dinamično i još uvijek ‘deremo’ parket kao nekad, napominje Željko.
TREĆE POLUVRIJEME
Igrači VKK-a Međimurje stoga su unatoč godinama i više nego spremi dočekali svoj tradicionalni turnir ‘Vincekovo’, koji se prošlog vikenda održao deveti put.
– Ove godine Vincekovo smo organizirali u suradnji s ŽKK-om Radost, na turnir je prijavljeno 27 muških i ženskih ekipa, a igra se po dobnim kategorijama 40, 50 i 55 i više godina. Veseli nas što se turnir nastavio nakon jednogodišnje pandemijske pauze i što smo još uvijek među najvećim veteranskim turnirima u ovom dijelu Europe, odmah nakon turnira u Beogradu, Subotici i Zadru. Prije pandemije na turniru su sudjelovale 34 ekipe, pa je i utjecaj na turizam u Međimurju nemjerljiv, ističe Željko te dodaje:
– Mi to zovemo treće poluvrijeme, kad se po završetku utakmica igrači raštrkaju po Međimurju te istražuju gastronomsku i turističku ponudu. Uz to, turnir se igra u dvoranama u Štrigovi, toplicama Sveti Martin te Selnici, pa se i smještajni kapaciteti popunjavaju, a od veteranske košarke korist imaju i sportaši i lokalna zajednica, zaključuje Levačić.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3.482