Drago Vabec napunio je 71 godinu
Zavirimo li u raspon njegovih uloga i zadataka koje su mu znali
nadjenuti treneri, primijetit ćemo da je cijeli teren prošao
uzduž i poprijeko… Igrao je i desnoga beka, desno krilo,
napadača, playmakera, lijevo krilo pa čak i lijevoga beka. Kad
bismo “šestarom i ravnalom” pokušali prikazati dijagram njegovih
pozicija na terenu dobili bismo sličnu “grafiku” kao u baseballu
– optrčavanje oko svih baza.
Ali, nije razlog taj što treneri nisu znali kamo ga smjestiti na
terenu već upravo suprotno – željeli bi ga postaviti na svaku od
tih uloga. na kraju je ostao najpoznatiji po dvjema ulogama –
lijevoga krila i “desetke”, dakle “playmakera”. Naš
dragi Drago Vabec, popularni Of, kako su ga
prozvali još u rano doba njegove karijere u
Dinamu, ovoga je utorka, 26. listopada, navršio 71
godinu. GNK Dinamo ovom mu prilikom od srca čestita rođendan i
želi sve najbolje, objavili su na svojoj web stranici.
Igrao je gotovo sve, od beka do centarfora. Recimo, ujesen 1969.
godine plavi su u Kupu pobjednika kupova svladali Olympique
Marseille u Zagrebu s 2:0 čime su, uz 1:1 iz prvoga
dvoboja, izborili europsko proljeće, zadnje prije dugogodišnjega
posta. Dvostruki je strijelac bio Marijan
Novak, a oba je puta asistirao Vabec, i to s krila. Ali,
desnog!
– Je, sjećam se. “Vozao” sam Marseilleovog beka
lakoćom.Tu su me Francuzi prvi put vidjeli. Kasnije sam i igrao u
Francuskoj, u Brestu – prisjetio se Vabec.
Ne samo da je igrao već je za tih pet godina u Francuskoj,
od 1979. do 1984., proglašen i najboljim igračem Bresta svih
vremena!
– Zanimljivo je da sam u reprezentaciji igrao i
veznog i beka i desno krilo. Ali, nikad nisam igrao na mjestu
lijevog krila.
Posebno se sjeća i utakmice u kojoj je za Dinamo igrao i –
špicu.
– Uf, sjećam se tekme protiv Crvene zvezde, igrao sam –
centarfora. Pobijedili smo s 3:0, a ja sam zabio sva tri! Dobro,
bila je to prijateljska utakmica i zato je sastav bio malo
pomiješan pa sam ja tako igrao centarfora.
A, kako bi izgledao izbor kad bi iz “šešira sjećanja”
izdvojio utakmice koje je igrao u svojim ulogama, dakle lijevog
krila ili playmakera?
– Bilo ih je mnogo, ali mogu se sjetiti jedne vrlo važne
protiv Partizana. Bila mi je važna posebno zato što je to bio moj
povratak u Dinamo nakon što sam dva, tri mjeseca proveo u
Croatiji iz Toronta. Vratio sam se, igrali smo tada protiv
Partizana, pobijedili smo s 2:0, a ja sam zabio oba gola. Sjećam
se i utakmice protiv Hajduka 1979. godine, vodili smo 1:0, oni
izjednačili, a ja u 90. minuti zabio za 2:1. S Dražanom
Jerkovićem smo ih na terenu pored splitske Plinare pobijedili s
5:1. A, draga mi je utakmica, također igrana u Splitu, kad su oni
vodili s 2:0 nakon 20 minuta, a mi u drugom poluvremenu okrenuli.
Prvo je za nas zabio Srećko Huljić, potom Mladen Ramljak
izjednačio, a ja iz slobodnog udarca u 90. zabio za našu pobjedu.
I još mi je sudac Marijan Rauš dao žuti karton jer smo se
veselili golu što je smatrao zadržavanjem igre!
U Dinamo je došao iz čakovečke Sloge sa 17 godina.
– Uvijek smo bili dobra momčad, ja sam došao 1967. u
najbolju generaciju, igrao sam kad su tu bili i Mladen Ramljak,
Filip Blašković, Zlatko Škorić, Fahrija Dautbegović, Josip
Gutzmirtl, Rudolf Belin, Denijal Pirić…
Iako je Čakovčanin, Vabec se, kako i sam kaže, “slučajno” rodio u
Zagrebu. Igrao je u mlađim uzrastima Sloge, a u Dinamo došao s
navršenih 17 godina. Prvi je nastup upisao 27. srpnja 1968.
protiv austrijskog Kapfenberga. S plavima je dočekao europsko
proljeće, osvojio pokal pobjednika Kupa 1969.
godine, ali i (ne)priznati naslov prvaka 1979. Dinamu je
tada čak i sudskom odlukom priznat naslov prvaka u famoznom
“slučaju Edmond Tomić”, ali ga FSJ nikad nije uveo u svojoj
arhivi već ga je dodijelio Hajduku.
Pamtimo ga kao brzoga, eksplozivnog igrača silovitoga i preciznog
udarca, svojevrsnu “jurilicu” pred čijim driblinzima i okomitim
prodorima ničice padaju suparnički braniči, a sve to uz sjajan
pregled igre, efektne lopte u prostor suigračima… Nakon
blistavih pet godina provedenih u francuskom Brestu nakratko se
vratio u Dinamo gdje je i završio profesionalnu karijeru. Kasnije
je kratko nastupao za Jugokeramiku, današnji Inter Zaprešić. Za
maksimirski je klub ukupno odigrao 529 utakmica.