Svaki trkač koji se barem jednom našao u utrci osjeti polet, pozitivnu atmosferu, pa tako postepeno postaje ovisan o tom adrenalinu, kaže naša sugovornica
Međimurje je oduvijek bio kraj poznat po vrijednim ljudima, koji ulažu puno u ono što vole. S obzirom na takvo okruženje, rezultati su se odrazili i na sport. Rezultate niže i fizioterapeutkinja Božica Horvat, maratonka iz Čakovca, članica Atletskog kluba Međimurje.
Simpatična, pristupačna i izrazito uporna trkačica ispričala nam je priču o svojoj karijeri, u kojoj je ostvarila gotovo nestvarne rezultate za amatera. Ljubav prema tjelovježbi seže u djetinjstvo, od igara “gumi-gumi” ili “školice”, u kojima je pobjeđivala.
– Već tada sam osjetila da tjelesna aktivnost u meni budi radost, sreću i bezbrižnost, ističe Božica. Osjećaj ju nije napustio ni nakon godina, bez obzira je li u pitanju trčanje, planinarenje ili šetnja prirodom.
Sa stručnog gledišta, Božica nam je objasnila da trčanje smanjuje mogućnost obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti, snižava postotak tjelesne masti, potiče pozitivno razmišljanje te jača samopouzdanje i imunitet. Putovanja na utrke, osim natjecateljskog duha, za nju donose i nova poznanstva, kao upoznavanje svijeta.
– Trkačica amaterka sam, ali za neku posebnu utrku ili rezultat moram trenirati kao pravi profesionalci, pojašnjava.
Prehrana
Prehrana sportaša amatera ne razlikuje se uvelike od prehrane
profesionalaca. Ugljikohidrati potrebni su joj za izvor energije,
dok bjelančevine, vitamine i minerale unosi za snagu, oporavak i
otpornost organizma. Iako je trčanje individualan sport, Božica
za sebe voli reći da je jako društvena osoba, stoga često trči u
društvu.
Adrenalin je ‘droga’
– Svaki trkač koji se barem jednom našao u utrci osjeti polet, pozitivnu atmosferu, pa tako postepeno postaje ovisan o tom adrenalinu, rekla je Božica.
Istrčanih pedesetak polumaratona, osam maratona i jedan
ultramaraton, samo su dio dosadašnje impresivne karijere.
Najvećim uspjehom, kojeg voli nazivati i “utrkom života”, smatra
New York City maraton, najmasovniju utrku na svijetu, u kojem je
sudjelovala 2019.
Božica Horvat na maratonu u New Yorku 2019.
Navodi da se za utrku spremala po isplaniranom programu treninga kojeg je osmislio iskusni prijatelj iz kluba Damir Šimunić. Maraton je istrčala na svoj 50. rođendan, što joj je bila životna želja. S obzirom da takva utrka nije nimalo jeftina za amaterskog sportaša, Božica i danas zahvaljuje svima koji su joj pružili pomoć da ostvari svoj san.
‘S dušom’
Naša sugovornica ističe da je u zadnje vrijeme došlo do velikog razvoja trkačkih utrka u Međimurju, pa prestižemo županije koje su ranije počele s organizacijom i angažmanom oko kros liga. Posebno je ponosna na Čakovečki polumaraton, za kojeg trkači iz drugih krajeva vole reći da “ima dušu”. O popularizaciji trčanja Božica navodi da je dobar pokazatelj i publika na toj utrci, čija se brojnost povećava svake godine. U počecima nije baš bilo razumijevanja za situacije poput zatvaranja prometnica, a danas publika glasno bodri sve trkače, što je sjajno.
– Velik broj kros liga diljem Međimurja, koje postaju sve masovnije, pozivnica je svima da počnu trčati, bez obzira na spol ili dob, istaknula je Božica.
Smatra da ponekad ljudi imaju krivo shvaćanje trčanja, jer je njeno mišljenje da svaka istrčana dionica znači puno, bez obzira o kojoj se duljini radilo.
Odakle joj snaga za trčanje nakon radnog dana na odjelu fizikalne terapije, Božica je objasnila da se sve svodi na (pre)poznavanje vlastitih granica, koje ne smijemo prelaziti. Navodi da je posao često zahtjevniji psihički nego fizički, stoga joj trčanje pomaže da nakon radnog dana očisti misli i izbaci negativnu energiju.
Blažena masaža
Božicu međimurske trkačice i trkači znaju i po blagotvornim masažama kojima uvijek pomogne ukoliko nekog od natjecatelja na utrkama uhvati grč. Osim trčanja, kao veliku strast navodi i planinarenje, a želja joj je popeti se na planinske vrhove više od 3.000 metara, koje dosad još nije imala prilike osvojiti. Uvijek aktivna Božica voli i voziti bicikl, stoga joj je put na more u tom obliku još jedan od životnih planova.
– Dobrobiti tjelesne aktivnosti prepoznala je i moja obitelj, pa se tako starija kći Majda bavi biciklizmom, mlađa kći Mateja voli vrijeme provoditi u prirodi, dok suprug Nenad povremeno trči i vozi bicikl, navodi Božica.
Utjecala je i na suradnice s posla, jer se dio njih uključio u trčanje na kratke staze, pa postoji mogućnost da će neke od njih krenuti istim koracima. Velike ozljede zaobišle su karijeru ove nezaustavljive Međimurke, dok bi financijska sredstva sponzora, ukoliko bi imala prilike, uvijek radije uložila u mlađe naraštaje i rad s njima. Što se tiče rada s mladima, smatra da profesionalnog i kvalitetnog kadra ima dovoljno, ali savjete i podršku će, uz starije kolege, svakako pružati.
Božica Horvat poručuje našim čitateljima da svoje živote trebamo organizirati po izreci slavnog Alberta Einsteina: “Život je kao vožnja biciklom. Da biste zadržali ravnotežu, morate se nastaviti kretati.”