TALENT IZ PRELOGA Lovro Zvonarek, velika nada Slaven Belupa: ‘Neopisiv je osjećaj igrati za reprezentaciju’

Postao je najmlađi strijelac u povijesti HNL-a, boravio je i u Bayernovom kampu i velika je nogometna nada. Uz to, odličan je učenik

Lovro Zvonarek, mladi i talentirani nogometaš iz Preloga, nedavno je postao jedan od najmlađih debitanata i najmlađi strijelac u povijesti 1. HNL, sa samo 16 godina i 14 dana. Portal Germanijak napravio je prvi intervju s njim, a prenosimo ga u nastavku.

“Drugi sam najmlađi debitant. Prvi je Dabro, pobjegao mi je za dva dana, ali Halilovića sam uspio prestići. Znao sam da ću biti drugi najmlađi debitant. I znao sam da ću, ako zabijem gol, biti najmlađi strijelac. Ali nisam se s tim zamarao. Ako se zamaraš i ako očekuješ nešto, to se neće dogoditi. Sada dok vidim popis, koga sam sve prestigao… Stvarno nevjerojatno. To u nogometu ne postoji, da se s nečim moraš zamarati, nego samo dalje opušteno igrati. Uopće mi ne stvara nikakav pritisak. Trebam to potvrditi sljedećim igrama i na to sam fokusiran”, priča Zvonarek uz sok na terasi preko puta koprivničkog Gradskog stadiona u svom prvom intervjuu ikad.

Bome, već ostavlja dojam kao da ih je dosad odradio na desetke. A prije samo deset godina po prvi puta je i obukao kopačke. Na svoj je nogometni put krenuo u rodnom Prelogu, kasnije ga je prvi od svih zamijetio klub iz Koprivnice.

“Nogomet sam počeo trenirati sa šest godina. Tata me odveo na trening i zavolio sam ga odmah. Poslije, kako sam trenirao u Prelogu, nakon četiri godine dobio sam poziv iz Koprivnice. Igrali smo prijateljsku utakmicu sa Slavenom i valjda su me tada zamijetili. Stigao je poziv od Sergeja Milivojevića koji je vodio limače, otišao sam na par probnih treninga i turnira i tako smo put odlučili nastaviti u Koprivnici. Super sam se snašao, dečki i treneri su me prihvatili i sada sam dobio poziv u seniore. Ovdje sam presretan”, ističe napadački veznjak, dodajući kako zahvaljuje svim trenerima koji su ga vodili jer inače ne bi bio tu gdje je sada.

Ulaznicu za seniorsku momčad Slaven Belupa dobio je kao 15-godišnjak u siječnju 2021., kada je s prvotimca otputovao na zimske pripreme u Medulin. Kao član kadetske ekipe, s bivšim trenerom Tomislavom Stipićem dogovorio je da s prvim sastavom trenira, da se prilagodi, ali da još igra za kadete.

A onda je u Miškininu stigao zanimljiv poziv. Svidio se ni manje ni više no – Bayernu iz Munchena. Uz odobrenje koprivničkog kluba, u ožujku je otišao je na upoznavanje u prvaka Njemačke i dobio priliku vidjeti kako funkcionira jedan od jedan od najvećih klubova današnjice. Boravio je u kampu njihove Akademije, piše Germanijak.

“Bilo je odlično. Iskustvo sam kakav je tamo tempo, način rada, kakav sam u odnosu na druge. Trener u Bayernu bio mi je Martin Demichelis, bivši argentinski reprezentativac i igrač Manchester Cityja. Zbog epidemioloških razloga, nažalost, nismo mogli doći do prve ekipe. Ali skupio sam nova iskustva i bilo je super”, zadovoljan je Lovro.

Nakon toga, nije dugo morao čekati na debi. Već 12. svibnja na Rujevici protiv Rijeke ušao je u igru, čime je, ako ne najmlađi u ligi, u svakom slučaju postao najmlađi debitant u povijesti koprivničkog kluba.

“Par treninga prije utakmice, trener Stipić rekao mi je da ću vjerojatno ući. Malo sam imao tremu, naravno, ali čim sam stao prvi korak u teren odmah je nestala i osjećaj je neopisiv. Vidjeti te sve igrače pokraj sebe, stvarno je neopisivo. Kad sam ušao unutra, već smo gubili 2:0, tak da je malo bilo i teže, ali igrači su me super prihvatili i dali odmah mi dali podršku. Kada imaš takve suigrače pokraj sebe, odmah je sve lakše.”

Posljednju domaću utakmicu prošle sezone Slaven je igrao protiv Varaždina. U biti-ili-ne-biti susretu za goste, koji su se nalazili na posljednjem mjestu tablice i trebali pobjedu, slavili su Farmaceuti. Zvonarek je, kao što smo već rekli, zabio jedini pogodak na utakmici, a njihovi susjedi iz baroknog grada ispali iz lige.

“Na poluvremenu se uopće nisam nadao da ću igrati, a kada mi je trener rekao da ću ući, ostao sam malo iznenađen. Bila je to borba, žestoka i jaka utakmica. Lulić mi je dao loptu i pogodio sam. Isplatio se sav trud koji sam ulagao u posljednjih osam godina”, kaže.

Stvarno, nije mu bilo lako. Četiri je godine svakodnevno iz Preloga putovao u Koprivnicu. Na kraju osmog razreda stoga su u obitelji zaključili kako bi najbolje bilo da srednju školu nastaviti u Koprivnici, u Gimnaziji Fran Galović.

“Otišao sam na stan k teti Nadi, kako ju ja zovem, koja mi je jako puno pomogla, svaki put kuhala, upoznala me s gradom i dečkima i kojoj sam zahvalan. Sad živim u stanu, ali kako je bila korona, nisam baš puno bio u Koprivnici nego sam više bio kući kako je bila online nastava. Tako da ne poznajem baš grad tako dobro. Znam samo relaciju kuća – trening.”

Nedavno je završio prvi razred. Da su nogometaši loši đaci jedan je od najčešćih stereotipa koji se uz njih vežu, ali Lovro je dokaz da tomu nije tako. Baš suprotno.

“Imao sam samo dvije četvorke, iz povijesti i iz matematike. Osim toga, sve petice. Prosjek mi je na kraju bio 4,86. Moram još po svjedodžbu u školu, nisam bio jer smo imali pripreme. Hoću biti dobar i u školi u nogometu. Spomenuo bih razrednika i razrednicu u osnovnoj školi koja mi je opravdavala sve te izostanke jer me često nije bilo. Osnovnu školu sam prošao sve razrede s 5.0”, ponosno će Zvonarek za Germanijak.

Dakle, zbog nogometnih se obaveza nekad dogode i izostanci iz škole. Kako profesori općenito na to reagiraju?

“Počeo sam izostajati već u osnovnoj školi, šestom, sedmom razredu, kad smo išli na neke turnire. Neću lagati, nije svejedno profesorima kad netko izostane, ali većina njih je to dobro prihvatila. Išli su mi na ruku. Sad sam u prvom razredu dosta izostajao, ali teško se opet vratiti na školski put, kad izostaneš toliko. Jer si i s reprezentacijom, onda te dva tjedna nema, moraš prepisivati svo gradivo… Profesori su mi išli na ruku i odgodili neke ispite, u dogovoru s njima sam ih pisao.”

Da, Lovro igra i za reprezentaciju. Trenutno je dio U-17 selekcije, koju vodi izbornik Petar Krpan. Kao član mladih Vatrenih, već se okitio odličjima.

“S 15 sam godina dobio prvi poziv u kamp i kasnije igrao na dva turnira u kojima smo oba puta bila bili prvi. Jedan je bio međusobni turnir, a drugi, Vlatko Marković, u 10. mjesecu prošle godine. Neopisiv je osjećaj igrati za reprezentaciju. Svaki put kada dobijem poziv, osjećam se sretno”, kaže nam reprezentativac.

Sretan je bio i kada je u lipnju nazvao Stipe Bačelić–Grgić. Iskusni veznjak, desetka Slavena, odlazio je iz Koprivnice u Šibenik, a svoj je broj htio predati upravo – Zvonareku.

“Na potpisu ugovora, direktor me pitao koji broj želim, a meni je 14 poseban zato što sam u njemu debitirao i zabio gol. Cijeli život sam u mlađim kategorijama nosio broj 10 i znamo da 10 broj nosi odgovornost i sve, ali ne igraju brojevi. Na potpisu je direktor nazvao Stipu koji je došao na tu ideju, iako ja još nisam znao da on odlazi iz kluba. Nazvao me i rekao mi da bi dao broj jer mislim da sam super dečko. Tako da sam ga onda prihvatio. Stvarno, Stipe je odličan igrač i još bolja osoba i stvarno mi je bila čast igrati s njim i učiti nove stvari od njega”, ističe Zvonarek, kojemu su u svlačionici najveći uzori Ivan Krstanović, Goran Paracki i Tomislav Božić.

U Slavenu je od početka priprema za otpočelu sezonu novi trener, Dean Klafurić. Sjajan je, ističe Lovro, jer je u Dinamu radio s mladima pa mu puno pomaže.

“Od prvoga dana vjerujem svakoj riječi koju mi kaže zato što je prošao puno toga i zna raditi s mladim igračima. Vodio je godišta u Dinamu mojih godina tako da sigurno zna što je meni sada na pameti i kako razmišljam. Puno pričamo i pričom volim ispravljati svoje greške. Jer želim postati iz dana u dan sve bolji, a on i njegov cijeli stožer u tome mi pomažu.”

Baš su Dinamovce Slavenaši svladali u prvom kolu novog prvenstva, ostvarivši drugu pobjedu na Maksimiru u povijesti koprivničkog kluba. Naš sugovornik upravo sraz protiv Modrih ističe kao najzahtjevniju utakmicu u kojoj je nastupio.

“Dinamo je sigurno bio najjači protivnik. Majer, Petković, Ivanušec…igrati protiv takvih igrača, na kraju ih pobijediti, i to još u Maksimiru. Ali bez podcjenjivanja bilo koje ekipe, mislim da je ipak Dinamo najjači. Sigurno je da možemo igrati protiv svakoga. Ako se trudiš, ako krvariš cijelu utakmicu, sigurno da možeš pobijediti. Pobjeda se slavila i u svlačionici i u busu. Ali brzo smo to trebali zaboraviti jer smo se već okretali idućoj utakmici”, veli Zvonarek.

Lovro u duelu s Amerom Gojakom (Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL)

Bayernov poziv jedini je bio službeni dosad, ali klubovi se već naveliko raspituju, i to oko mogućem transfera. Lovro, pak, kratko i jasno poručuje da se s tim ne opterećuje, jer zbog opterećivanja ono nešto moglo faliti na terenu.

“Živi se dan po dan. Trenutno je sad sljedeća utakmica Hajduk. Pokušavam biti maksimalan na svakom treningu i utakmici. Što će biti u budućnosti, to ne znam. Zasigurno bih volio tu ostati još dvije ili godinu dana. Da skupim potrebnu minutažu. Idem postepeno. Htio bih zahvaliti svima koji su mi pomogli, posebno obitelji, na tome gdje sam sada, jer uz Božju pomoć i zdravlje toga sigurno ne bi bilo”, zaključio je Zvonarek.

Germanijak je za njega pripremio i niz brzopoteznih pitanja, a njegove odgovore pogledajte klikom ovdje.