Hrvatska gimnastika od osnutka naše zemlje imala je gimnastičke predstavnike na 5 Olimpijskih igara. Alekseja Demjanova u Atlanti 1996., Filipa Udea i Tinu Erceg u Pekingu 2008. i Londonu 2012., Filipa Udea i Anu Đerek u Riju 2016. te sada Anu Đerek i Tina Srbića u Tokiju
I dalje najveći rezultat ispisao je sjajni Čakovčanin onog
velikog 17. kolovoza 2008. u Pekingu kada je sa 15.725 bodova
osvojio olimpijsko srebro.
Danas, dok hrvatska gimnastika ponovno živi olimpijske snove i
čeka 3. kolovoza kada će Tin Srbić nastupiti u finalu preče u
Tokiju, Filip se prisjetio svojih najvećih olimpijskih dana u
životu…
“Iskreno, teško mi je gledati Tokio”, priznao je
naš trostruki olimpijac.
“Tri puta sam bio dio toga, a sad me nema. Htio sam naravno
plasirati se i na ove četvrte Igre, ali na žalost, ozlijedio sam
se. Teško mi je gledati jer nisam tamo, nisam u Selu, nisam s
našim sportašima, ne družim se, a to je najljepše tamo. To veliko
zajedništvo. Ali, ne ide uvijek sve po planu. Međutim, zašto ne
probati izboriti Pariz? Za godinu dana nama u gimnastici već
kreću kvalifikacije kroz Svjetske kupove, pa za 2 godine Svjetsko
prvenstvo za koje su sada nova pravila i za njega se moramo
kvalificirati… Veselim se novim izazovima.”
Iako iza sebe ima i svjetsko srebro i dva europska,
Peking će uvijek biti njegov broj 1.
“Najveći rezultat moje karijere. Nastupa se baš i ne sjećam.
Ali, jedne stvari se sjećam, a to je da sam rekao da neću gledati
ocjene drugih koji su išli prije mene i onda sam slučajno
pogledao na semafor i vidio da moram samo odraditi vježbu i da
osvajam medalju. Nešto što sam sanjao od malena. Bilo me je jako
strah, nastupao sam zadnji i sjećam se da mi je trener rekao dok
sam gore namještao hvataljke ‘Filip niš’ se nemoj bojati’. Mislim
da me to smirilo. Ni dan danas ne znam kako sam pod tako velikim
pritiskom, pred 20.000 ljudi, odvježbao vježbu života. Ali, bilo
mi je valjda suđeno”, nasmijao se.
Filip najbolje zna što Tin Srbić proživljava ovih dana u
Tokiju.
“Taj period čekanja od kvalifikacija do finala… Ja sam imao 9
dana, Tin još i duže, 10 dana. Znam da sam jako loše trenirao sve
te dane. Dosta sam se svađao s trenerom. Jer, dođeš tamo
najspremniji u životu, a ništa ti ne ide na treninzima. Ne možeš
napraviti vježbu, mučiš se, najrađe bih odustao, ali to su OI, ne
možeš prije finala odustati. Znam da je trener rekao samo da
napravim bar jednu vježbu, bilo kako, samo da odguram od početka
do kraja i to mi je dan prije finala uspjelo. Jedva sam nekako
izgurao. I u nedjelju se sve posložilo. Probudio sam se dobro,
još sam popodne spavao 2-3 sata, kao beba, što inače nikada ne
radim taj dan popodne ako je natjecanje navečer. Nema šanse. Ali,
sve je nekako išlo k tome da će sve biti u redu. Dane sam tamo
kratio trenirajući, družili smo se u Selu, ali ne možeš se nikada
opustiti jer znaš kaj te čeka. Ipak si u grču. Hodam po Selu i
samo me primi grč, sjetiš se da nisi još završio posao. I
spašavalo me da nisam sam. Da možeš pričati s drugima,
promijeniti temu, ne smisliti o onome što te čeka. Jer, kad si
sam, stalno vrtiš vježbu u glavi. Prije spavanja vrtiš, dok se
tuširaš, dok jedeš… Dosta je to naporno i psihički stresno. Nadam
se da će Tin to sve izdržati. On ima najjaču glavu i psihu od
svih nas. Mislim da s time neće imati problem.”
Koliko god mu je teško gledati Tokio, naravno da se
probudio rano ujutro protekle subote pogledati Tinov
nastup.
“To se ne propušta. Probudio sam se u pola 5, kad je odradio
odmah sam mu poslao poruku, čestitao na finalu. Rekao sam mu da
uživa u tom osjećaju tamo, olimpijskom. On je najposebniji. Znao
sam čim sam vidio ocjenu da je to sigurno finale. Nisam druge
dvije skupine ni morao gledati.”
Ima li Filip neki posebni savjet za Tina, možda neku
tajnu?
“Već sam mu i napisao poruku – bez obzira što se dogodilo,
već si ispisao povijest, nemaš kaj izgubiti, možeš samo dobiti. U
finalu je Olimpijskih igara. To netko samo može sanjati. Puno
njih nikada neće ni otići na OI, a pogotovo ne biti u finalu. Ako
mu je suđeno, suđeno mu je. A bilo bi fora da mi se pridruži. Da
gimnastika dobije još malo na težini. Veselit ćemo se u utorak
kako god završi.”