Najveća prijetnja za stolni tenis je odlazak najmlađih, koji će željni kretanja otići iz dvorana i uključiti se u vanjske sportove.
Sa stranice Hrvatskoga stolnoteniskog saveza doznajemo da je
propao njegov novi apel Ministarstvu turizma i sporta da se osim
u HEP Superligi dozvoli završetak sezone i u 1. i 2. ligama, pa
možemo konstatirati da je time sezona za međimurske
stolnotenisače što se tiče nastupa u tim ligama u kojima imamo
predstavnike, završena. Kalendarski ih uobičajeno prate i
međimurske lige pa su blokirane i one, a da stvar bude još i gora
svim igračima i igračicama tih klubova je odnedavno zabranjeno i
treniranje. Tako je COVID-19, ili pak oni koji njime balansiraju,
u potpunosti umrtvio naše stolnoteniske dvorane. Posljedice će
vjerojatno biti teške pa će se kada sve to zlo prođe
najtradicionalnijem i najtrofejnijem međimurskom sportu sigurno
vratiti manje igrača i igračica, a i onih koji stolni tenis vode.
Najveća prijetnja je odlazak najmlađih, koji će željni kretanja
otići iz dvorana i uključiti se u vanjske sportove. Nažalost
razlog za te silne zabrane, inače bezkontaktnoga sporta, u kojemu
su igrači međusobno udaljeni najmanje dva metra leži u
administrativnom svrstavanju ping-ponga u pojedinačne sportove,
koji se igraju igraju ekipno, a oni su i uz silne protokole
zaštite u klubovima ipak za nekoga, koji se striktno drži takvih
odluka, najveća opasnost, dok su neki čisto ekipni u kojima
gotovo na svakoj utakmici poteče i krv, bezopasni….
Stolnotenisačima je ta logika nejasna i uz sve razumijevanje
opasnosti to više razočaravajuća, pogotovo ako svoje prste u
odlukama još ima i Ministarstvo turizma i sporta, koje bi moralo
skrbiti o sportu pa će uz pandemiju i to dodatno utjecati na
odlaske.