Vanja Kostel: 'Koliko ste uspješan trener najbolje vidite po uspjesima svojih boksača!' Filip Kolar: 'Želje nekada nisu dovoljne. Potrebno je puno više od samog treninga!'
Od četvrtka, 11. ožujka u Zagrebačkom boksačkom centru, u
organizaciji ZBS-a i HBS-a, održava se Pojedinačno prvenstvo
Hrvatske za seniore i mlađe seniore uz sudjelovanje svih
reprezentativaca i više od stotinu boksača.
Preliminarne borbe održavale su se u četvrtak, 11. ožujka od 17 sati, četvrtfinale u petak, 12. ožujka od 12 sati, a danas, 13. ožujka, od 12 sati bio je dan polufinalnih mečeva. Iz BK Čakovec nastupili su Marko Mikulić u kategoriji mlađih seniora te Filip Kolar u kategoriji seniora.
Marko Mikulić je u kategoriji mlađih seniora u prvom meču
uvjerljivo svladao Franka Rašića iz BK Brod te
tako osigurao mjesto u četvrtfinalu, no ondje ga je u ringu
dočekao nešto iskusniji Gabrijel Debanić iz BK
Leona iz Zagreba. Ovog je puta prednost otišla na stranu Debanića
koji se plasirao u polufinale jednoglasnom odlukom sudaca.
U današnjem polufinalnom meču Filip je ostavio snažan dojam prisilivši serijom udaraca Franka na predaju, prekidom u drugoj rundi.
Ovom je pobjedom trenutno postao viceprvakom države, no njegov je cilj zlatna medalja i naslov Prvaka za koji ima priliku već sutra, 14. ožujka u 18.30 sati uz izravni TV-prijenos na Sportskoj televiziji te u programu ArenaSporta koja će gledanost omogućiti svim ljubiteljima boksa u svim susjednim zemljama u okruženju.
Vanja Kostel, Filipov trener i vlasnik BK Čakovec, i sam bivši dvostruki viceprvak Hrvatske u boksu, nakon pobjede u polufinalu nije skrivao zadovoljstvo, no s velikim je poštovanjem prema Filipovom protivniku u finalu podijelio s nama dojmove.
‘Svake je godine konkurencija u velter kategoriji do 69 kg
iznimno jaka. Što reći? Ovo je rezultat s kojim se svaki trener
treba ponositi, no onaj unutarnji glas uvijek želi još malo više.
Nisam sumnjao u Filipovu kvalitetu i spremnost ni u jednom trenu,
ali kad ste cijeli život u boksu onda na sve ovo gledate sa nekom
zadrškom jer je konačni rezultat borbe jako upitan i tu sitnice
mogu prevagnuti. Nakon današnje pobjede, sve ovo nekako stavite
postrani i postanete euforični, zadovoljni, sretni… pobjedu
svog boksača doživljavate veoma osobno.
Preplavi vas val emocija i brojite njegov uspjeh kao svoju
nagradu. Ponosim se Filipovim rezultatom i njegovim poimanjem
boksa. Napokon imam osjećaj da netko sa kime treniram zna što
znači odricanje jednog boksača. Nestrpljivo iščekujem sutrašnji
meč… Što drugo da velim? Volio bih imati pobjednika, volio bih
da Filip postane uzor i poticaj ekipi u klubu. Ma volio bih da
osvoji to zlato, da preraste svog trenera… to bi bio moj
uspjeh!’
Filip je poprilično prizemljeno samo nadodao: ‘Sretan sam zbog pobjede. Reći bilo što drugo bilo bi suludo, no moram istaknuti da sam ovo od sebe očekivao. Želja nije dovoljna, ali upornost, odricanje i pripreme kroz koje smo prolazili kroz ovo čudno vrijeme korone trebale su donijeti rezultate. Nadam se sutrašnjoj pobjedi. Ne podcjenjujući protivnika siguran sam u jedno, gram moje akcije i žara, vrjedniji je od 100 kilograma teorija. A i sam trener Vanja veli: ‘Fićo, za tebe je sutra najskuplje ne riskirati!’
‘Kako god, hvala na podršci svima! Dat’ ću sve od sebe za to zlato- moje, trenerovo, naše!’