Filip Peroković, jedan od najistaknutijih igrača u NK Graničar, napadač i najbolji strijelac pokupio je u Kotoribi mnoge simpatije. Evo kako se mladić iz Podravine snašao u Međimurju i zašto mu je draže igrati 'preko Drave'
Ako u Školi nogometa Donje Međimurje spomenete Filipa Perokovića (25) – mali nogometaši ili nogometašice neće ostati ‘ravnodušni’. Ovaj mladić rodom iz mjesta Koprivnički Bregi svojom vrsnom igrom u kotoripskom NK Graničaru pokupio je brojne simpatije. I tu ne staje.
Iza sebe ima 15 godina nogometnog iskustva, trenutno je najbolji strijelac u klubu i baš zbog toga mlađe generacije u njemu vide uzor. I opravdano. No, kako je Filip završio u Međimurju i zašto mu je draži međimurski od podravskog nogometa?
– Svoju nogometnu karijeru započeo sam u rodnom selu Koprivnički Bregi. Igrao sam u nekoliko klubova u Podravini. Ukratko – do kadeta sam igrao u NK Mladost Koprivnički Bregi. Tada sam otišao u NK Koprivnica gdje sam igrao kao junior i senior. Zatim sam prešao u NK Tomislav Drnje s kojim sam tri godine zaredom osvojio prvo mjesto u županijskog ligi. Do tada mi je tamo bilo najljepše igrati, ali onda sam došao u Kotoribu, priča nam Fićo.
I tu kreće njegova ‘međimurska’ nogometna priča.
Kako to da si odlučio doći u Međimurje i ostaviti rodno mjesto?
Dobio sam nekoliko savjeta od poznanika i prijatelja da je kod vas liga kvalitetnija i jača od naše podravske. Također, bolji su tereni i uvjeti treniranja. Još kad sam bio u Drnju, zvala me uprava Graničara. No, tada nisam mogao dobiti papire. Kasnije sam uspio dogovoriti dolazak. Klub ovdje ima velike ambicije i to mi se sviđa – uvijek idemo korak više, a to je meni jako bitno.
U Kotoribi se, kaže, odlično snašao.
– Ovdje mi je stvarno odlično, nemam zamjerke, uprava i igrači su kolegijalni, susretljivi i ljubazni. Također, moram istaknuti da je velika čast igrati s tri igrača, Vedranom Purićem, Mariom Gregurinom i Igorom Galom, koji su igrali 1. HNL. Moram priznati kako mi se ovdje sve sviđa. Klub je po mojoj mjeri i imamo zacrtan zajednički cilj – osvojiti prvo mjesto u 1. međimurskoj ligi.
– Lijep je osjećaj kad si u nečemu dobar i kada u tvojoj igri ljudi vide potencijal. Kada se svojim trudom i radom dovedeš do toga da te poštuju. Drago mi je što sam se snašao ovdje. Kada su krenuli ‘padati’ moji golovi, to su primijetili mlađi uzrasti i zavoljeli me. Moram priznati, biti nekome uzor je i jedna vrsta odgovornosti. To mi je poticaj za dalje. Upravo zato i težim da budem što bolji. Želim Školi nogometa Donje Međimurje što više uspjeha jer moram priznati da sam iskreno sretan kada gledam djecu koja ‘rasturaju’ u sportu kojeg i ja volim.
Kao jedan od najvećih ciljeva ponovio nam je ono što i njegovi suigrači priželjkuju: – Osvojiti ove godine prvo mjesto u ligi i otići u višu ligu, gdje naš klub i pripada – rekao nam je za kraj Filip.
Što drugo dodati nego – sretno, dečki!