Nerijetko na našim stranicama spominjemo Borisa Radikovića (56) iz Murskog Središća. I ako mu je danas 56 godina primjer je da za bavljenje sportom nikada nije kasno. Danas je aktivni seniorski nogometaš, no atletiku, kao tinjajuću ljubav, nikada nije zaboravljao.
‘Kada sam bio osmoškolac osobno sam se, kao većina nas
mladih,odlučio igrati nogomet. Nisam obraćao pažnju na
rezultate koje sam postizao u atletici (trčanju) kada sam u 7. i
8. razredu bio prvak škole u krosu’, priča danas Boris i
dodaje: ‘U srednjoj školi bio sam u krosu prvak 1. i 2.
razreda, a kasnije prvak srednjih škola u krosu. Bile su to
škole GOC,COKUP i SC. Nisam se previše obazirao na ta postignuća,
vidio sam samo nogomet’, kaže i dodaje kako se je prije četiri
godine vratio trčanju koje mu je ponovno donijelo evidentne
rezultate. ‘Tako sam u Čakovcu osvojio tri godine za redom
prvo mjesto u svojoj kategoriji M-50 na 3,6 km kros ligu
Ģlobetka’, ponosno će.
Od ove godine je član AK Međimurje Čakovec gdje trči
za veterane. Jučer je u Čakovcu bilo Prvenstvo Hrvatske za
veterane. Boris je bio prijavljen za discipline 200 m-pojedinačno
i štafetu 4×400 m s Danijelom Štefičarom,
Valentinom Šipušem i Zvonkom Horvatićem. U obje
kategorije se okitio zlatom.
Za kraj smo neizostavno čuli: ‘Nogomet i dalje igram u NK Dinamo Žiškovec gdje sam i trener.’ Kako uspijevaš? ‘Tak si složim, uskladim da mogu trčati i igrati nogomet’, rekao je za kraj.
Posluži li ga zdravlje i dalje će igrati nogomet sa seniorima, sa
suigračima koji su od njega mlađi i po 30 godina. Boris Radiković
više je bio poznat 80-ih godina kada je igrao u najboljim
međimurskim klubovima VIKO-Omladincu iz Novog Sela Rok i
čakovečkoj MTČ-Slogi. Ovaj talentirani sportaš nogomet je počeo
igrati 1979. godine u NK Rudar u Murskom Središću, kada je s 14
godina zaigrao prvu službenu utakmicu, a sa 17 već nastupao za
seniore. Poznat kao brzanac bio je guran na lijevokrilnu
poziciju, no nije se usudio reći da mu ta pozicija, odnosno igra
lijevom nogom ne odgovora.
U svom matičnom klubu proveo je najmanje godina. Bio je tu tek
nešto više od godine dana, a po povratku iz vojske došao je u
redove NK VIKO-Omladinac iz Novog Sela Rok kada je taj klub igrao
u ondašnjoj moćnoj 3. hrvatskoj ligi. Tu je proveo dvije godine,
a kasnije isto toliko u čakovečkoj MTČ- Slogi.
‘Bio sam na vrhuncu svoje igračke karijere, igrač kojem je u napadu pronađeno pravo mjesto, a bilo je to desno krilo, i slovio sam kao jedan od teško uhvatljivih igrača’ kaže Boris i to potkrepljuje podatkom da je kao srednjoškolac, polaznik negdašnje Građevinsko-tehničke škole, bio neprikosnoveni prvak škole u krosu. Pamti da je iza sebe ostavljao kasnije poznatog atletičara Renata Ćuku.
‘Trčanje mi je još uvijek u žilama pa ne prođe dan da minimalno ne pretrčim bar 5 kilometara.’