KATASTROFALNA EKONOMSKA RAČUNICA Prijeti li Atonu zatvaranje?

Nacionalni gimnastički centar ATON u Nedelišću sigurno je na ponos cijelom Međimurju, ali zbog financijske računice razmatra se odluka o njegovom zatvaranju.

Stevo Tkalčec, mr.sc. devet je godina predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza. U ožujku je u Zagrebu trebala biti Izborna skupština, no ona je odgođena, ali ono što znamo da Tkalčec neće biti kandidat: ‘Odluka da se više ne kandidiram za mjesto predsjednika nije bila laka, radi se o dugom periodu u kojemu smo puno toga napravili. Napravio sam analizu i prevladali su razlozi za odustajanje o čemu sam izvijestio Izvršni odbor Hrvatskog gimnastičkog saveza u prosincu prošle godine kako bi ostali kandidati imali vremena za pripremu kandidature.

Savez sam preuzeo s puno problema i cijelo vrijeme sam radio na volonterskoj bazi i bio je prvi na listi poslova. U isto vrijeme poslovanje ATON-a je trpjelo te je zbog neizvršavanja obveza korisnika poslovalo s dosta problema.’

Nije se radilo na pamet, napravila se analiza o kojoj Tkalčec kaže; ‘Apsolutno je nemoguće da jedna osoba obavlja bilo kakve poslove na dva ili više mjesta istom kvalitetom rada te uviđajući smjer kretanja poslovanja još u prosincu 2018. godine naručili smo od jedne konzultantske tvrtke izradu dokumenta pod nazivom ‘Analiza uspješnosti 10-godišnjeg djelovanja projekta SGC ATON na bazi javno – privatnog partnerstva’.

Rezultati su pokazali kako je onaj dio funkcioniranja ATON-a, kada je u pitanju društvena korisnost projekta u potpunosti zadovoljena i više nego odlična, međutim ekonomska računica bila je negativna, mogu slobodno reći – katastrofalna – i  pokazala je kako zapravo desetak godina poslujemo s minusom. Zaključak ekspertize bio je da je ovaj projekt koristan za sve osim za vlasnika, budući da je sam vlasnik kontinuirano podmirivao nastale gubitke. Napominjem da se ovdje nije radilo o tisućama, ili stotinama tisuća, već milijunima kuna.

Tada smo o tome obavijestili sve nadležne institucije, od lokalnog, regionalnog do nacionalnog nivoa, ne tražeći nikakav povrat onog što je bilo i prošlo, već naprosto mišljenje o dugoročnoj opstojnosti Centra, na kojem su nam usput budi rečeno mnogi zavidjeli i divili su mu se te da li odgovornost za takvu potrebu društvene zajednice treba ležati samo na jednoj osobi i to onoj koja je takvu infrastrukturu i izgradila. Naravno, dobili smo odgovor da će se sve učiniti kako bi se situacija tijekom 2019. godina promijenila, no i ta je godina prošla a da nije učinjeno ništa.’

Gimnastički savez je puno bolje profunkcionirao posljednjih godina, nadali su se kako će ta društvena korisnost povući za sobom pomoć i sudjelovanje općine, grada i županije, no to se nije dogodilo. Sad je pitanje za Tkalčeca bilo više se posvetiti Hrvatskom gimnastičkom savez ili ATON-u: ‘Svojim radom u Savezu nastojao sam pokazati da se taj posao može raditi transparentno i pošteno. Na prvom mjestu su sportaši, treneri i razvoj gimnastike. Težnja je bila da se što više članica uključi u rad Saveza i da dođemo do vrhunskim rezultata.’

Rezultati su zasluga cijele stručne ekipe koja djeluje u HGS-u. Proteklih je godina proračun Saveza povećan gotovo tri puta, povećan je iznos programskih sredstava za pripreme, natjecanja, sufinanciranje trenera, nabavku opreme, smanjene su članarine članica itd.

O zaposelnima u Savez Tklačec dodaje: ‘Mi smo recimo u HGS-u čitavo vrijeme imali samo jednu zaposlenu osobu i to glavnu tajnicu, tako da su sve administrativne poslove od donošenja novih akata, praćenja i usklađivanja načina rada sa zakonskim propisima, itd., obavljale samo dvije osobe, od kojih predsjednik volonterski. A vjerujte biti predsjednik, nije samo funkcija, puno je to posla.’

O zacrtanim i ostvarenim ciljevima Tkalčec kaže: ‘Ostvareno je i više nego što sam u početku mogao zamisliti. Uloženo je puno truda kako bi sportaši otišli na što više natjecanja, stjecali međunarodna iskustva. Postignutim financijskim poslovanjem omogućeno je otvaranje nove proračunske stavke s iznosom za jedan novi program – rad sa mlađim dobnim kategorijama, za koji su izdvojena vlastita sredstva koja nisu predviđena programskim sredstvima Hrvatskog olimpijskog odbora, u cilju daljnjeg razvoja mladih sportaša i održavanja kvalitete postignutih rezultata.’

U proteklom mandatu donesen poseban Pravilnik koji do tada nije postojao u Savezu. Riječ je o Pravilniku o nagrađivanju sportaša i to za uspjehe, ne samo na europskim i svjetskim prvenstvima, već i rezultate ostvarene na svjetskim kupovima i mnogim međunarodnim natjecanjima. Uvijek su postojale primjedbe kako društvena zajednica ne priznaje u dovoljnoj mjeri postignute vrhunske rezultate pa su donijeli Odluku o donošenju ovakvog Pravilnika i izdvojili vlastita sredstva, čime su željeli pokazati koliko cijene uložen trud i napore sportaša te kako bi se motiviralo i sve one koji žele postati vrhunski.  

Kako bi se priznao uloženi trud i osobno vrijeme članova tijela Saveza donesen je i Pravilnik o nagradama za članove svih tijela kao i sve one koji daju svoj doprinos u povećanju ukupnih prihoda. Uz pomoć sredstava Državnog ureda za šport i Ministarstva turizma kupljen je komplet sprava i opreme, koja su temeljem rezultata i kvalitete organizacije Svjetskog kupa u Osijeku dobivena na raspisanim natječajima.

Savez je poslovao pozitivno tako da je višak prihoda nad rashodima, u koju ulazi i ukupna vrijednost nabavljene opreme, Hrvatskog gimnastičkog saveza na kraju prošle godine bio više od milijun kuna. Sa svim prijedlozima odluka bile su upoznate sve članice koje su ih i usvajale na Skupštinama i to uvijek jednoglasno. Tkalčec kratko zaključuje: ‘Mislim da u proteklom periodu  nismo napravili malo, ali o tome zapravo neka sudi netko tko će doći poslije mene.’

ISTINA KAO NEPRIJATELJ

Tkalčeca su nagovarali da ostane na čelnom mjestu, ali odluka je donesena: ‘Svjestan sam da je moj najveći neprijatelj iznošenje istina jer nitko ne voli čuti istinu, a još manje u nju vjerovati. Stoga, koliko god se čovjek u svemu trudi i nastoji učiniti sve, pa i na svoju osobnu štetu, da bude bolje, teško je gotovo neprekidno, nalaziti se u poziciji da trebate nekog uvjeravati kako govorite istinu, pogotovo one koji sve to znaju, kako od onog što radite nema osobne koristi, kako dajete svoj maksimalni doprinos razvoju ne samo sporta, već čitave društvene zajednice, da bi na kraju opet ostali sami sa sobom…

Mnogi ljudi koje poznajem pokušali su me nagovoriti da ostanem i da se ne obazirem na one koji ‘tumače’ stvari drugačije i na svoj način, jer kod nas valjda vrijedi ona stara da vam ljudi mogu sve oprostiti osim uspjeha. Nisu uspjeli jer sam ja svoju odluku već donio. Jednostavno sam kroz sve te godine od svega pomalo umoran.

Kao predsjednik nastojao sam biti na svim natjecanjima i to ne samo onim sportske gimnastike. Gimnastički savez ima 68 članica od čega 16 klubova ritmičke gimnastike na čija sam sva natjecanja također odlazio, o vlastitom trošku, a sve za promociju Saveza i ovog sporta diljem cijele lijepe naše.’

O svom djelovanju u Savezu Tkalčec još dodaje: ‘Maksimalno sam se trudio udovoljiti svemu onome što su tražili treneri i tehnički odbori za razvoj gimnastičkog sporta te ono što sam obećao da će se napraviti to je bilo i napravljeno. Nikada nisam obećavao ‘politički’. Ako sam nekome nešto obećao da ću napraviti to sam i odradio pa bilo to i na vlastitu štetu. Stoga sam svima, pa i najbližim suradnicima na kraju objasnio da se ne mislim više ni s kim uvjeravati, jer to uistinu umara te kako mi je potreban predah od svega toga. Ne isključujem mogućnost da se možda neki idući mandat neću uključiti u rad Saveza, ali za sada treba samo vremena da vidimo u kojem smjeru će se sve ostale stvari o kojima sam govorio početi odvijati.’

BITI ILI NE BITI ZA ATON
 
U narednom razdoblju veliko je pitanje na koji će način Aton dalje funkcinirati: ‘Moram se posvetiti nečemu što se zove poslovanje vlastitog poduzeća, pogotovo sada kada nas je zadesila i još više pogoršala postojeće stanje, situacija s korona virusom. O svemu tome, budući da sam i član Vijeća HOO-a, već sam obavijestio Središnji državni ured za sport i Hrvatski olimpijski odbor te kako ozbiljno razmišljam da jedan dio poslovanja zatvorimo, pogotovo onaj vezan uz korištenje sportskih dvorana.

Još jednom moram reći kako  problematika funkcioniranja Centra postoji čitavo ovo vremensko razdoblje, o čemu smo obavještavali sve čelnike jedinica lokalnih samouprava, kako prije, tako i sada, no na žalost nikad nije bilo iskazano potrebno razumijevanje za rad ATON-a, pogotovo što se radi o objektu od javnog interesa, realiziranog za javne, a ne privatne potrebe. Bez obzira na sva naša kontinuirana nastojanja i argumentirane prikaze realnog stanja te prijedloge o potrebi promjene odnosa prema postojanju ovakve infrastrukture nije postignut nikakav pozitivan pomak kako bi rad Centra bio praćen na adekvatan način od strane samog Grada Čakovca, Općine Nedelišće i na kraju same Međimurske županije.

I logično pitanje koje si postavljate nakon toliko godina odricanja i razumijevanja društveno-političkih situacija, očekujući bilo kakve pomake koji se na kraju ipak ne dese, da li sve to ima smisla i da li to ikome išta znači?! Kao što je utvrđeno spomenutom Analizom, s ekonomskog aspekta, vlasniku definitivno NE‘, rekao je Tkalčec.

To je tek dio priče pa Tkalčec nastavlja: ‘Puno je vremena prošlo, puno je vlastitih novaca u ovaj projekt uloženo, a ne poreznih obveznika, bez ikakvih kreditnih ili drugih obveza jedinica lokalnih i regionalne samouprave, kako bi se realizirao jedan od najvećih infrastrukturnih projekata koji je omogućio razvoj sporta i cjelokupne društvene zajednice.

Razmišljam na koji način zadržati poslovanje poduzeća, koje mjere poduzeti, kao i o prebacivanju djelatnosti na samo jedan dio poslovanja. To je ono s čime sam se želio baviti na samom početku, turizmom i ugostiteljstvom i poslovima turističke agencije, a ne ovoga u što smo ušli iz razloga što je to tada bila društveno korisna potreba.’

Niz godina ovakvog načina rada kako izgleda borbe s vjetrenjačama doveo je do sljedećeg priznanja: ‘Moram priznati kako sam iscrpljen, i ne samo fizički, psihički nego i financijski, podmirujući potrebe korisnika kao da su to moji klubovi ili udruge, i sve to  ponovo prolaziti još jedan period kako bi opet izgledalo da je sve u redu,  to više ne mogu niti pak na dosadašnji način želim.’

Uz ATON je povezan veliki broj djelatnika i korisnika pa nam Tkalčec za kraj kaže: ‘U poduzeću je zaposleno dvadeset ljudi, plus devet zaposlenih u gimnastičkom klubu. Tu je i četiristo djece koja pohađaju treninge, dvoranski sportovi i sportske škole, kao i sve veći broj starijih osoba koje su se počele baviti rekreacijom, a čija budućnost postaje upitna.

Tako dolazimo do razloga zbog kojih sam donio odluku da se više neću kandidirati na mjesto predsjednika HGS-a, da više neću biti član Vijeća HOO-a i da ću biti samo direktor poduzeća te pokušati spasiti što se još spasiti da.’

Tijekom narednog mjeseca i lipnja očekuju se dogovori i sastanci s predstavnicima Središnjeg državnog ureda za sport, HOO-a, Grada Čakovca, Općine Nedelišće i Međimurske županije. Treba raspraviti što se može napraviti oko funkcioniranja ATON-aa i Gimnastičkog kluba Marijan Zadravec Macan, a nakon toga  mr.sc. Stevo Tkalčec donijet će i konačnu odluku u kojem smjeru će krenuti ATON po završetku 2020. godine.