Ovih dana 'birokratski zbogom nogometu' rekao je 63-godišnji Dragutin Naranđa, nogometna legenda Međimurja. Legendu ne poznaju samo Međimurci već i oni puno dalje jer je ostavio duboki trag u svim sredinama gdje igrao i trenirao.
Prije svega to je učinio nogometnim talentom, umijećem i stručnošću, najprije kao igrač, a potom kao trener. Nogometni korijeni sežu u daleku 1974. godinu kada je kao golobradi mladić prvi puta zaigrao za nogometnu momčad Trnja iz njegovog rodnog Svetog Juraja u Trnju gdje je 1996. godine karijeru igrača i okončao i gdje mu je započela igračka mirovina.
Snaga talenta ga je redom odvodila u NK Varteks Varaždin, NK
Rudar Velenje (SLO), NK Trgocentar Sloga Čakovec, NK MTČ-Sloga
Čakovec (kasnije NK Čakovec), NK Omladinac Novo Selo Rok, NK
Budućnost Hodošan i NK Kraljevčan Donji Kraljevec. Iz silnog
mnoštva ne zaboravlja reći kako je tijekom igranja za NK
Varteks 1977. godine imao jedan službeni nastup za juniorsku
reprezentaciju bivše Jugoslavije u rumunjskom Temišvaru gdje
je bio i strijelac u 41. minuti za naše vodstvo od 2:1, a sjeća
se i 20.000 grlatih rumunjskih navijača.
Njegov trenerski put počinje u NK Budućnost Hodošan. A potom slijede: NK Međimurje, NK Čakovec, NK Omladinac Novo Selo Rok, NK Sloga Čakovec, NK Mladost Prelog, NK Centrometal Macinec, NK BSK Belica, NK Mladost Ivanovec, NK Graničar Kotoriba, NK Varteks Varaždin (kadeti), Škola nogometa u NK Međimurju, ženske nogometne reprezentacije seniorskog uzrasta i U19 te kadetkinje ŽNK Katarina Zrinski Čakovec.
Od 2012. godine do umirovljenja bio je instruktor Međimurskog
nogometnog saveza. Za taj će period reći: – Sretan sam što sam
imao priliku stvarati mlade nogometaše, a posebno što sam uspio u
suradnji s Izvršnim odborom MNS-a, predsjednikom komisije za
mlade Tomicom Kraljem i predsjednikom MNS
Matom Kljajićem, oformiti nogometne škole za
mlade na području Međimurske županije. Time smo stvorili
kvalitetne uvjete za školovanje mladih nogometaša, a što je
osnovni preduvjet za budućnost nogometa i nastavak
tradicije dobrog nogometa u Međimurju.
– Nogomet je evoluirao i po tom pitanju je igra brža, a time i taktički zahtjevnija, ali su se ujedno promijenili i motivi igre zbog velikog novca koji se vrti u nogometu. Čini mi se kao da se nekad igralo s više žara i ljubavi za sam rezultat, pogotovo za pobjedu lokalnog kluba.
Lijepi i oni ne tako lijepi trenuci dio su svake sportske priče, no moram reći da mi je nogomet ipak donio puno toga dobrog u životu i na tome sam zahvalan mnogim ljudima, prijateljima i suradnicima. Posebnu ulogu ovdje ima obitelj kao glavnu potporu – kaže Dragec, omiljeno zvan, te je posebno istaknuo svoju suprugu Nadu koja ga je kroz 40-godišnji brak u svemu tome “držala za ruku” i podarila mu pritom tri kćeri kojima je zahvalan za troje unučadi. To i sve prije spomenuto i postignuto temelji za rečenicu: ‘Sretan sam čovjek!’.
