VIDEO Čakovečki rukometaš Bruno Levak i u ovim trenucima u cijelosti posvećen sportu

Daleko od austrijskog gradića Bruck an der Mur, gdje igra rukomet u tamošnjem HC Bruck, 22-godišnji Čakovčanin Bruno Levak dane provodi u svome gradu. S rukometom i tjelesnim pripremama je u stalnom kontaktu

Daleko od svih znamo ga viđati u njegovom kvartu između zgrada u Ulici Ivana pl. Zajca te povremeno na terenima i uz terene čakovečke Graditeljske škole. Vidimo ga samo kada radi na održavanju svoje tjelesne spreme, a kada je u stanu nerijetko i zatvoreni prostor koristi kako bi bar donekle ostao tjelesno “fit”.

Kaže kako je naučen na treniranje u malim skupinama jer je privatnim treninzima krenuo jos krajem osnovne škole i to je nastavio sve do dan danas.

– Kada uhvatim vremena, bez klupskih obaveza, uvijek volim raditi na nekim svojim nedostacima i stvarima za koje mislim da bih trebao unaprijediti i na tome dnevno radim oko dva sata – kaže Bruno i napominje da je to u normalnim situacijama.

Danas je to sasvim drugačije.

– Trenutno mi asistira moj tata Dražen, bivši profesionalni rukometaš, zbog cjelokupne situacije, ali inače treniram s privatnim trenerom Jurom Soldatom. Ovakvi treninzi mi koriste podosta kako bih unaprijedio neke nedostatke te kako bih se posvetio dodatnom radu na svom tijelu  -dodaje i kaže kako je austrijski klupski trener svim igračima dao obveze na održavanju tjesne spreme kojima se vodi. Redovito je s njima u kontaktu i prije neki dan su mu javili kako je austrijski rukometni savez odlučio o prekidu tamošnjeg prvenstva. Kaže kako ga to neće spriječiti u održavanju kontinuiteta tjelesne spremnosti, možda će koji dan malo usporiti.

Ovaj talentirani mladić je jedan od najboljih i najperspektivnijih rukometaša ovog dijela RH i izdanak je poznate čakovečke rukometne obitelji. Imao je rukometne uzore koji igraju na poziciji srednjeg vanjskog jer i on je to vokaciji pa mu je najdraži igrač u Hrvatskoj bio Ivano Balić. Bruno će reći kako on u tome nije jedini jer Ivano je mnoge rukometno nadahnjivao.

– Nekako najviše je na moj rukometni put i razvoj utjecao moj otac Dražen koji me uvijek navodio na pravi put i pratio svaki moj korak. Zahvalan sam i cijeloj mojoj obitelji što su uvijek bili uz mene i u najljepšim trenucima, ali isto tako i u onim manje lijepim, trenucima, Uz tatu tu je nenadmašna i sveprisutna sestra Nika i mama Julijana.

Mladić živi u nadi kako će ove nedaće brzo proći i u šali dodaje kako on i sijaset mladih nemaju vremena za čekanje jer pred njima su brojni izazovi… Njegovi su bazirani na sport i rukomet.