Poslije utakmice svi su igrači Varteksa plakali od tuge i bijesa, uključujući Danijela Štefulja, oca današnjeg igrača Rijeke.
Godina je
1993. Burilo u 95. minuti
sudi nepostojeći penal
za Dinamo, tj. tadašnju
Croatiju,
i Varteks ispada iz Kupa.
Poslije utakmice svi su igrači Varteksa plakali od tuge i bijesa,
uključujući Danijela Štefulja (46), piše
24sata.
– E o tome pojma nisam imao. Tata mi nikad nije pričao. Tužne
uspomene, valjda. Ali evo, ja sam namjestio gol protiv Dinama i,
da… Obitelj Štefulj se revanširala – smije
se Daniel Štefulj (20), Danijelov sin,
pa dodaje:
– Još mi tata nije čestitao, ali sigurno je presretan.
Tati Štefulju sin se rodio dok je on igrao
u Hannoveru, Daniel je rođen u
Langenhagenu. Sa ženom je tad mnogo polemizirao i raspravljao o
dječakovu imenu. Knjiga je spala na tri slova. Ženi je ponudio
ultimatum i tri imena: Štefek, Ivek ili Daniel!
Žena je izabrala Daniel i tako je prinova dobila ime koje je za
samo to “J” kraće od očeva imena.
Mali Daniel krenuo je očevim stopama, a kad je već ostao kratak
za jedno slovo u imenu, onda barem želi nadmašiti očevu igračku
karijeru. Štefulju mlađem ovaj zadatak je još teži jer je i on,
poput oca, bočni igrač.
– Ponosan sam na očevu karijeru. Bilo je tu puno odricanja i
teških trenutaka – priča Štefulj pa dodaje:
– Pokušat ću uspjeti, pa čak i biti bolji od njega. Otac mi je
često govorio što je dobro, ali i što nije dobro, pa to onda
pokušavam usvojiti i ispraviti.
Njegov krasan ubačaj pospremio je Antonio Mirko
Čolak za konačnih 1-0 ispadanje Dinama već u
četvrtfinalu Kupa.
– Kad sam vidio da je lopta ušla, nisam znao na koju stranu
trčati od sreće. Bila je to baš eksplozija radosti – priča nam
Štefulj.
‘Tata vodi Hannoverove kampove’
Danielu je cilj otići u Njemačku kao i mnogim mladima u
Hrvatskoj.
– Želim doći do nekog poznatoga kluba u Bundesligi. Za sada nije
bilo kontakata, ali nadam se da će se ubrzo čuti za mene, pa
možda bude i interesa – kaže Daniel.
Vrata u Njemačku mogao bi mu otvoriti i otac, koji je već
godinama u kontaktu s ljudima iz Hannovera.
– Vodi njihove kampove koje svakog ljeta organiziraju u Zadru, a
pobjednik odlazi u Njemačku i dobiva ugovor – objasnio nam je
lijevi bek koji se ove zime vratio u Rijeku.
Prvi dio sezone bio je na posudbi u Varaždinu, odigrao je 13
utakmica, ali trener Luka
Bonačić odlučio je da mu nije potreban…
– Kad sam dobio poziv s Rujevice, nisam od radosti mogao
vjerovati da mi se pruža prilika igrati u takvom klubu. Pa kad me
pitaju što mi znači Rijeka, odgovor je lagan: tu sam, u velikom
klubu i divnom gradu, Rijeka mi znači sve – kaže nam.
Medić ga nije volio
Od noćnih izlazaka bježi.
– Curu, nažalost, više nemam! Ali bit će opet, naravno. Pokušavam
smanjiti vrijeme koje provodim na mobitelu, radije odem u društvo
i budem s prijateljima. Nemojte krivo shvatiti, ne mislim na
izlaske. Nogomet traži potpuni fokus i ja to poštujem.
Daniel je imao težak put. Kao golobradi mladić morao se dokazati
u Zagrebu, trener Medić nije ga volio.
– Ušao sam u godine u kojima mi je bilo neophodno seniorsko
iskustvo, pa sam odlučio potražiti novu sredinu. Javila mi se
Rijeka, u kojoj sam dobro igrao u juniorima, pa su me poslali na
posudbu u Sloveniju.
– Govorio mi je otac da nije nogomet samo med i mlijeko.
I Danielu je žao što je Zagreb propao, a o metodama Dražena
Medića nije htio previše.
– Čujem se s prijateljima koji tamo igraju i kažu mi da je
situacija loša… Nema rezultata, a znate i sami što je nekad bio
taj Zagreb – završio je mladi nogometaš, piše
24sata.