Podsjećamo, Sara je prije četiri godine napravila senzaciju i osvojila zlato sa bačenih 66,18 metara što je bio i njezin osobni i državni rekord.
Ove godine, najbolji sportaši planete okupit će se u Tokiju na
Olimpijskim igrama, a Hrvatska će imati svojih aduta, među kojima
i 24-godišnju ludbrežanku Saru Kolak koja će
tamo braniti zlatnu medalju u bacanju koplja osvojenu u Rio de
Janeiru 2016. godine.
Podsjećamo, Sara je prije četiri godine napravila senzaciju i
osvojila zlato sa bačenih 66,18 metara što je bio i njezin osobni
i državni rekord. Nakon Ria, Sara je svoj rekord još popravila na
mitingu Dijamantne lige u Lauseanni 2017. godine kada je njezino
koplje letjelo do 68,43 metara.
‘Nisam zadovoljna prošlom godinom, ali je dobro da sam
ostvarila normu’
Nakon ovih uspjeha, Sara se mučila sa ozljedama da bi se protekle
godine vratila natjecanjima i osvojila sedmo mjesto na svjetskom
prvenstvu u Dohi, a mi smo ususret olimpijskoj godini popričali o
njezinoj povratničkoj 2019. godini te planovima i očekivanjima u
2020.
– Prošla godina bila je puna svega, od promjena, vraćanja poslije
ozljede, privikavanja na natjecanja… Ne mogu reći da sam
zadovoljna, ali prošlo je, naučila sam dosta, a bilo je i dobrih
stvari. Ispunila sam normu za Tokio i to je dobro jer imam mir i
mogu se pripremati za Olimpijske igre – rekla je Sara, a
podsjećamo kako je normu za Tokio ispunila prošle godine na
mitingu u Ostravi, na kojem je koplje bacila 64.45 metara.
‘S novim trenerom je odlično i drugačije’
Osim što je u Ostravi ostvarila normu za Olimpijske igre,
nastupila je i na svjetskom prvenstvu u Dohi na kojem je ušla u
finale i na kraju osvojila sedmo mjesto. Ipak, ono što je možda i
najviše obilježilo proteklu godinu je promjena trenera.
Naime, nakon pet godina, Sara je prekinula suradnju sa slovencem
Andrejom Hajnšekom, a novi trener postao joj je
norvežanin Andreas Thorkildsen.
– Prekid suradnje je bio teška odluka, ali rastali smo se
prijateljski jer je jednostavno došlo do nekakvog zasićenja i
odlučila sam da treba nešto promijeniti. S novim trenerom je
zasad super, zadovoljna sam, super se slažemo, treninzi su
drugačiji od onog što sam dosad navikla, ali su odlični i puno
sam napredovala zadnja dva mjeseca. Dobro je da smo krenuli u
sredini sezone, pa sam znala na čemu moram raditi i onda je
lakše, po ljeti smo vidjeli kako i što treba raditi i
u zimi smo mogli krenuti na posao – ispričala je
naša kopljašica.
S novim trenerom, zlatna olimpijka odradila je dva kruga
priprema na ‘dva kraja svijeta’. Najprije su trenirali na
sunčanim Tenerifima, a onda i sedam tjedana u
Oslu.
– Moje prve prave pripreme sa novom ekipom odradili smo vani na
Tenerifima što je potpuna suprotnost Oslu. Tamo je bilo 25
stupnjeva, imali smo odlične uvjete, iskoristili smo lijepo
vrijeme jer u Oslu sunca baš i nema u ovo vrijeme tako da sam u
sedam tjedana u Oslu sunce vidjela tri puta, a na Tenerifima je
stalno bilo vruće – usporedila je Sara lokacije.
‘Uvjete kakve imaju norveški sportaši kod nas nikad
nećemo imati’
Ipak, kaže kako su i uvjeti u Oslu fenomenalni
te je ostala oduševljena njihovim sportskim centrom u kojem
treniraju.
– U Oslu postoji ta nogometna dvorana koja ima umjetnu travu
i svi unutra treniraju. Mi imamo posebna koplja za dvoranu i nema
problema, samo se zaletiš i bacaš. To je nešto što smatram da kod
nas nikad nećemo imati. Općenito taj centar nije samo za
atletiku, to je baza u Oslu gdje svi treniraju. Tamo je na okupu
masa profesionalnih sportaša i svi imaju vrhunske uvjete, a te
sportaše inače gledaš na televiziji tako da je zadovoljstvo
trenirati. Sve je podređeno sportašima, to je pravi olimpijski
centar unutar kojeg je teretana, dvorana za fitness, dvorana za
gimnastiku, doktori, fizioterapeuti… – rekla je.
‘Na sve sam navikla osim cijena’
Nakon sedam tjedana tih priprema, Saru smo uhvatili na kratkim
praznicima u Ludbregu, no puno odmora nema jer se Sara ubrzo
vraća u Oslo na još šest tjedana priprema kako bi potpuno spremno
dočekala novu sezonu.
Zlatna olimpijka u Oslu živi sa cimericom, također bacačicom
koplja, a rekla nam je i kakve su životne razlike u Norveškoj i
Hrvatskoj.
– Cimerica mi je Sigrid Borge, norvaška bacačica
koplja. Isto smo godište i ona se vraća nakon ozljede lakta.
Stvarno smo se složile, treniramo zajedno i drago mi je da nisam
sama u stanu i da imam nekoga da mi pomogne oko svega u novoj
zemlji. Priviknula sam se na sve osim na cijene. Istina je da je
drugačiji standard, ali su cijene stvarno visoke. Iako ne pijem
pivu, nekako je to najlakše usporediti jer tamo mala piva košta
nekih 10 eura, a kod nas desetak kuna. Ono što me pozitivno
iznenadilo su ljudi u Norveškoj za koje kažu da su zatvoreni, ali
ja sam se super uklopila sa svima i dobro se slažemo i treniramo
– ispričala nam je zlatna olimpijka.
‘Samo da bude zdravlja’
Za kraj pitali smo Saru o njezinim planovima i očekivanjima u
novoj godini te naravno, nastupu na Olimpijskim igrama u Tokiju.
– Cijela 2020. će biti teška. Razvukli su dijamantnu ligu po
lokacijama. Najprije imamo Kinu, pa miting u Japanu, slijedi Rim
i onda treba ići u Ameriku pa čekamo da vidimo što ćemo sve
odabrati. Kruna su Olimpijske igre. Htjela bi dobro odraditi sad
zimske pripreme, a onda u Tokiju je prvi cilj ulazak u finale
gdje se jedino mogu boriti i probati bacati najbolje što mogu i
to je moja želja. Uz trening vjerujem da će i rezultati biti tu
samo da bude zdravlja – zaključila je Sara, a mi joj također
možemo poželjeti puno zdravlja i novu medalju u Tokiju.
