Godinama sam čekala taj trenutak, da slušam hrvatsku himnu sebi u čast, kazala je Lucija naglasivši da ne smije odustati niti od karatea niti od medicine
Iz dalekog i socijalno nemirnog Čilea, sa Svjetskog prvenstva za
kadete, juniore i mlađe seniore, hrvatska karataška
reprezentacija vratila se da dvije ženske medalje. Sa zlatom
mlađe seniorke Lucije Lesjak (+ 68 kg) i broncom
kadetkinje Laure Lisac (+54 kg)
No, osim odličjima, vođe reprezentacije i šefovi Hrvatskog karate
saveza pohvalili su se i sa petim mjestom Ines
Grdenić (50 kg) te sa četiri sedma mjesta koja su
osvojili juniori Dino Šimunec (68 kg) i
Aleksandar Kalabić (76 kg), kadetkinja
Klara Braja (kate) te kadetski kata trojac
Kokić-Premec-Draganić.
– Uh, teže je biti probiti se kišnim zagrebačkim ulicama do
mjesta ove presice nego osvojiti medalju – našalila se
Laura Lisac i naglasila: – Presretna sam.
Jako mi puno znači ova medalja jer iza nje stoji jako puno
odricanja.
Isto vrijedi i za zlatnu Luciju Lesjak, kojoj je jedna bronca
spasila karijeru.
– Prije nego što ću 2015. osvojiti europsku kadetsku broncu
razmišljala sam o tome da odustanem od karatea jer sam, nakon
niza medalja, i na jednom domaćem prvenstvu ostala bez medalje.
Srećom, u tim je trenucima uskočio i otac Kristijan, koji ju je
uspio odgovoriti. – Bilo su to njene pubertetske mušice. Srećom,
uspio sam joj objasniti da bi odustajanjem bacila u vodu i sav
onaj, dotad uloženi, silni trud.
Tata je ujedno i karataški trener i to prvi i dugogodišnji u
karijeri nove svjetske prvakinje. I zasigurno je najzaslužnija
stručna osoba za ovaj izniman uspjeh koji je, zacijelo, učvrstio
Lucijino uvjerenje da je i karate njeno poslanje. – Godinama sam
čekala ovaj trenutak, da slušam hrvatsku himnu sebi u čast.
Sjajan je to osjećaj, no još nisam sve procesuirala pa ne znam ni
što bih vam pametno rekla. No, Luca je neprijeporno pametna cura
jer da nije tako, uz ovaj sportski pogon, zacijelo ne bi bila u
stanju u roku dati prvu godinu studija medicine.
– Faks ne smije patiti jer medicina je moja prva ljubav, a
kirurgija je moja najveća želja, no tko zna možda na koncu
završim u nečem posve suprotnom, recimo u oftalmologiji. Kao i u
kirurgiji i u karateu joj trebaju dobri živci, a na ovom je
natjecanju pokazala da ih doista ima. O tome je svjedočio i njen
trener Danil Domdjoni, negdašnji svjetski
seniorski prvak koji je to postao 2008. upravo u gradu, u Tokiju,
u kojem će karate 2020. biti olimpijski sport.
– Već u prvom kolu protiv odlične Ruskinje (7:4), Lucija je
pokazala snažan karakter jer se dvaput vraćala u meč. A veliku
vjeru u sebe iskazala je i u četvrtfinalu protiv neugodne
Amerikanke (5:4). Jako me veseli s kojom je odgovornošću ušla u
polufinalni meč s Meksikankom, ali i način na koji je odradila
finale.
A borba za zlato s Austrijankom Lorom Ziller
(5:1) prošla je prilično glatko o čemu Lucija kaže: – Dan mi je
počeo čudno, čak mi se i strgao kimono na koji sam ušivala grb,
no već na zagriajvanju sam se osjećala dobro. S finalisticom
Lorom Ziller puno sam se puta borila, a posljednja dva puta sam
ja pobijedila.
Osim Lore, u toj borbi morala sam pobijediti i samu sebe, jako
sam se trudila da se ne zadovoljim sa osiguranim srebrom pa sam
si govorila da, zapravo, ništa nisam postigla. A s ovim Lucijinim
zlatom Kristijanu Lesjaku ostvario se očinski i
trenerski san.
– Bit ću iskren. Luca mi se u početku nije činila odveć
talentiranom pa mogu reći da je ovo postigla velikim radom i još
većom predanošću. Ona se karateom bavi već 15-tak godina za koje
vrijeme nije propustila 30 treninga. Njen život se svodi na
učenje, trening, učenje i spavanje. I sve joj se to sada vratilo.
Kako na ovom SP-u tako i na faksu jer dati sve ispite u roku, i
to na medicini, nije nimalo jednostavno. A tata Kristijan,
diplomirani je kineziolog i licencirani trener karatea, ponosan
je što je svjetska prvakinja stvorena u Karate klubu Međimurje
kojeg vodi, insistirao je da to spomenemo, zajedno s kolegom
Adrianom Marciušem.
Kristijan Lesjak član je Stružnog stožera HKS-a za mlađe uzraste
kojeg još čini niz medaljaša s velikih natjecanja. Naime, u tom
timu su još i Alen Zamlić, Ivana Bebek Bašić, Vanesa
Cvjetan, Goran Romić i Danil Domdjoni. Direktor
reprezentacije je Ante Čutura, nekad odličan
borac, a danas glavni trener kluba (Hrvatski dragovoljac) čija je
Lucija Lesjak članica.
– Svi zajedno napravili smo novi koncept izbornih turnira za
reprezentaciju koji je potaknuo da na svakim vikend pripremama
bude uvijek 100 do 120 natjecatelja, a takva konkurencija
potaknula je kvalitetu. Osim toga, naš izbornički stožer u Čileu
je funkcionirao izvanredno. A izvanredna je i 2019. u hrvatskom
karateu što je naglasio i predsjednik Hrvatskog karate saveza
Davor Cipek:
– U veljači smo osvojili tri odličja na Prvenstvu Europe za mlađe
uzraste. Isti broj medalja osvojili smo i na seniorskom Prvenstvu
Europe, braća Kvesić i borbena momčad. Kvesići su medalje
osvojili i na Europskim igrama, Ivan je bio zlatni a Anđelo
srebrni. U 2020. godini nas čeka seniorsko Prvenstvo Europe, a
potom i Olimpijske igre na kojima očekujemo Ivana Kvesića, kroz
sustav skupljanja olimpijskih bodova, a možda i još nekoga tko bi
se za to izborio kroz kvalifikacijski turnir u svibnju. A Lucija
s ovakvim rezultatom kuca na vrata olimpijske kategorije, one
preko 61 kg