Daegu i Južna Koreja udomaćili su od 27. kolovoza do 4. rujna svjetsku atletsku elitu. Samo dvanaest tisuća kilometara zapadnije, Domžale i Slovenija od drugog do četvrtog rujna 2011. bili su epicentar vrhunske veteranske atletike.
Na XXI. Balkanske Atletske Veteranske Igre (BAVI) stigli su atletičari i atletičarke iz Turske, Grčke, Bugarske, Rumunjske, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije.
U nekim disciplinama nastupili su i veterani i veteranke iz Kosova pod službenom međunarodnom oznakom “individualci”. Domaćini su iznenadili visokim standardom organizacije, preciznošću protokola, tehničkom kvalitetom natjecanja, ali prije svega iznimnom ljubaznošću i susretljivošću prema svakoj reprezentaciji. Osjećalo se i jasno vidjelo iz mnogih detalja da država domaćin atletiku u svom sustavu vrednovanja ozbiljnije zarezuje, a prepoznalo se to i po konačnom zbiru medalja koje su domaćini apsolutno zasluženo osvojili.
U tri dana natjecanja hladovina zelenih parkova na desnoj obali Kamniške Bistrice služila je za pripremu i zagrijavanje stotine sportaša, a pred kamere, publiku, suce i mjerne instrumente na sportska borilišta izašlo je blizu 700 sudionika raspoloženih da se u svoju zemlju vrate s najvrijednijim medaljama.
Reprezentacije su na stadion unijele srčanost, nehinjeno prijateljstvo, poneke gotovo fanatičnu ustrajnost, zavidan ferplej, ali i ležernost kakvu sa sobom donosi pokoja godina više nakon starosnog izlaska sportaša iz “seniorskog bonusa”. Hrvatski su reprezentativci osvojili 35 zlatnih, 33 srebrne i 19 brončanih medalja. Samo prije godinu dana zbir je glasio: 15 – 6 – 7.
Sjajan uspjeh hrvatskih veterana kreirali su zlatni i brončani Međimurci: Aleksandar Žbulj (M35) i Zvonko Horvatić (M50). Zlatnu je medalju Aleksandar Žbulj “preskočio” s motkom na 3:40m, dodao broncu u disciplini 400 m s preponama vremenom 1:04:78 i još jednu broncu u štafeti 4 x 100 m koju su ostvarili Ledić, Košić, Žbulj i Juričić vremenom 48:58 u konkurenciji 6 reprezentacija.
Rekordno “brzu” brončanu medalju na 400 m u kategoriji M50 osvojio je Zvonko Horvatić vremenom 1:01:00 u srazu s 6 najbržih na Balkanu. Tu je utrku potrebno izdvojiti zbog imena sportaša koji su je istrčali, ali i zbog obaranja aktualnog rekorda Balkana od strane pobjednika utrke te obaranja rekorda Hrvatske koji su nadvisili i Perica i Horvatić.
Finalni poredak: 1.) Albert Šoba – SLO – 56:68; 2.) Borislav Perica – HRV – 59:97; 3.) Zvonko Horvatić – HRV – 1:01:00; 4.) Miroslav Mihailović – SRB – 1:02:49; 5.) Kamuran Aksoy – TUR – 1:05:02 i 6.) Ilie Spanachi – RUM – 1:13:95.
Iskustvo nam govori da se na nekim mjestima i u nekim vremenima dovoljno samo pojaviti – i valorizacija je zajamčena. U sportu, pred punim tribinama i borbenim konkurentom, to je gotovo nemoguće. Još je manje moguće u veteranskom kontekstu koji je daleko od duplerica, jumbo plakata i javne pompe, a najčešće oslonjen samo na vlastita novčana sredstva. Stoga su svaki veteranski rezultat ili medalja osvojeni “na terenu” odraz strpljivog, istinskog i dugotrajnog rada.
Nakon silaska s postolja za najbolje, trofejni međimurski veterani izgovorili su za njih najvažnije riječi:
Horvatić – za osvajanje bronce najzaslužniji su moj trener Aleksandar Žbulj i velika podrška prijatelja Stjepana Koraja i Ivana Goričanca, a Žbulj – ovo je moje prvo službeno veteransko iskustvo s jasnim signalima u što se treba usmjeriti u sutrašnjem danu. Već iduće, olimpijske 2012.-te godine sportaše veterane dočekuje grad Izmir i zemlja domaćin Turska.
