Javna zahvala, oproštajno pismo trenera Kristijana Srpaka i Vedrana Bistera, trenera NŠ Međimurje generacije-godišta 2012.,nazvanom Zlatnom generacijom.
‘S obzirom da vaši mališani odlaze nogometnu i životnu stepenicu više, želim Vam zahvaliti na povjerenju koje ste ukazali mom kolegi, treneru Vedranu i meni, upisavši svoju djecu, male nogometaše u naš program rada i treninga, NŠ Međimurje Čakovec’.
Tako počinje pismo koje je na svome Facebook profilu uputio “svojim” roditeljima Kristijan Srpak koji je zajedno s Vedarnom Bisterom vodio nogometaše rođene 2012. godine. Nastavljajući, Srpak ističe: ‘Pojedini mališani iz ove generacije trenirali su sa mnom skoro dvije godine, odnosno od mojih prvih početaka trenerskog posla. Bilo je prekrasno biti dio života tih malih bića, gledati ih kako odrastaju, raduju se, ponekad i tuguju. U našim trenucima treniranja, utakmica i druženja ispreplitale su se svakojake priče. Priče o doživljajima, divljenjima, otkrivanju stvari i osjećaja.
Prekrasno mi je bilo gledati čuđenje u dječjim očima, radost i veselje, ponos zbog uspjeha, svake medalje i pehara, čuti svaki pozdrav kod našeg susreta i vidjeti radost. S druge strane malo teže je bilo gledati suze i tugu zbog nekog neuspjeha ili povrede, ali i lijepo pružiti utjehu. Nadam se da sam malim nogometašima usadio prve, prave nogometne korake. Od Vaše djece sigurno sam ponovno učio i ponovio najvažnije životne lekcije, a to su iskrenost, smijeh i igra, ponašanje bez posljedice i zle namjere. Zato mi je posebni poziv bio baviti se upravo njima. Ovu etapu njihovog putovanja sigurno mogu nazvati zlatnom jer je naš trud, rad i zalaganje okrunjen brojnim zlatnim medaljama na jakim turnirima u našoj okolici i regiji, gdje smo kao ekipa i pojedinci osvajali prva mjesta i nagrade, kao i pozive u nogometne kampove velikih klubova. Nadam se da ćete svi skupa pamtiti ove divne uspomene. Nismo uzalud nazvani “Zlatna generacija” .
Djeci želim da i dalje ostanu ovako spontana i otvorena, razigrana i radoznala, željna znanja, radosna i vesela kao što su i do sada bila. Toplo se nadam da ćete cijeniti važnost ovog sporta i dalje odgajati djecu u sportskom duhu i dovoditi ih na treninge. Nogometašima želim puno uspjeha u školi, a svima Vama lijepe trenutke ovog ljeta uz zahvalu na prekrasnoj suradnji ove dvije godine. Hvala na divnom poklonu koji ste poklonili mom kolegi Vedranu i meni, a koji je nastao iz ruku našeg umjetnika, golmana Ilije… Sve najbolje svima! Riječi su malo za pojasniti ovaj trenutak i osjećaj… Treneri Kiki i Vedran”, pomalo tugaljivo završava Kiki, a s kojim mišljenje dijeli Vedran. Riječ, dvije o poklonima koje su dobili. To su lončići s njihovim imenima koja će ih sjećati na dvije zajedno provedene godine, a tu i Ilijin crtež koji označava veličinu trenera, a i osobnu gledanu njegovim očima.
Veliku ulogu u toj kreaciji imali su i roditelje ovih sjajnih igrača jer bez njih, njihove pomoći, angažmana do epiteta Zlatni bilo ipak teže doći. Reći ćemo kako će Kiki i Vedran početi raditi s nekim novim, drugim talentima. Želimo im da i ta generacija ostane poput ove!