Svjetsko rukometno prvenstvo koje su ove godine ugostili Njemačka i Danska bilo je dobar povod da tribina Čakovečke sportske legende koju organiziraju Zajednica sportskih udruga Čakovca i Međimursko veleučilište bude u znaku rukometa.
A za to je najviše zaslužan bio dugogodišnji rukometaš, ali i čakovečki te hrvatski rukometni djelatnik Željko Kavran. Treći gost tribine koju moderiraju studenti MEV-a u sklopu kolegija Povijest sporta pokazao se kao izuzetno zahvalan i zanimljiv sugovornik. Nakon što je podsjetio na svoje igračke početke i mladim generacijama objasnio kako se nekad rukomet igrao u kopačkama na lešu, a tek onda na vanjskim asfaltnim igralištima Kavran je kazao kako su takve podloge bile krive za brojne ozljede zbog kojih je ozbiljno razmišljao da ga napusti.
No, ni jedna od tih ozljeda nije ga uspjela udaljiti od njemu
najdražeg sporta. Mladim studentima MEV-a ipak je puno poznatije
bilo Kavranovo djelovanje na čelu čakovečkog rukometnog kluba, a
kasnije i za kormilom Hrvatskog rukometnog saveza. Najuspješniji
predsjednik jednog hrvatskog sportskog saveza na čelu HRS-a
proveo je 13 godina, a naša nacionalna vrsta za to je vrijeme
osvojila, između ostalog, dvije zlatne olimpijske i jednu
svjetsku medalju.
Naglasio je kako je tu bilo i još srebra i bronci te da je
osvajanje svake od tih kolajni imalo svoju priču i svoju draž.
Odgovarajući na pitanje na što je najviše ponosan tijekom tih
godina istaknuo je jedinstvenu kadetsku ligu te sustav praćenja
mladih igrača koji je kasnije producirao imena poput
Balića, Lackovića,
Šege, Krajačića te mnogih
drugih.
‘Mi smo taj sustav osmislili, a Francuzi su ga prekopirali i sada ga savršeno primjenjuju’, izjavio je tom prilikom. Čakovečka rukometna priča i rezultati Perutine Pipo IPC na domaćoj i europskoj sceni posebna su priča za Kavrana. ‘Bilo je utakmica kada je dvorana Graditeljske škole bila premala i kada su gledatelji ostali vani. To dovoljno govori o onome što je rukomet tada značio našem gradu i kraju’, izjavio je.
Kroz brojne priče i anegdote podsjetio je na najveće dosege
zlatne generacije naših rukometaša, a osvrnuo se i na posljednji
rezultat Červarove vrste na Svjetskom prvenstvu. O odlasku s
čelnog mjesta nacionalnog rukometnog saveza uoči svjetske
rukometne smotre 2009. kojoj je Hrvatska bila domaćin kazao je
kako mu ipak nakon svega sve one medalje i postavljanje temelja
rada s mladima nitko ne može oduzeti. Studenti su imali puno
pitanja, komentara i vlastitog mišljenja pa je tribina u
izuzetnoj dinamici umjesto 45 trajala više od 90 minuta, ali svi
su imali jedan zaključak – Kauboji su mogli u Njemačkoj i Danskoj
u borbu za medalje.
Inače, tribinu Čakovečke sportske legende Zajednica sportskih udruga Čakovca je pokrenula prije dvije godine s ciljem podsjećanja javnosti na sportske zasluge određenih pojedinaca, ali i kao način da se Grad zahvali tim pojedincima za sve ono što su učinili na promociji sporta i Čakovca. Da bi osoba mogla biti predstavljena na tribini Čakovečke sportske legende, uz to što je napravila neki nacionalni rezultat, morala bi zadovoljiti jedan od dva uvjeta – živjela je (ili još živi) na područja grada ili je bila član sportskog kolektiva iz Čakovca.