Dečki korijene vuku iz Međimurja, a kako su došli do vrha kikcboxinga pročitajte u nastavku.
Erik Buza kojemu je 16 godina prvak je Hrvatske u low kick i full kontakt, prvak Srbije u disciplini K1 i low kick, osvajač Balkan opena dva puta, najbolji borac turnira širom Balkana, pet puta aktualni europski juniorski prvak u disciplini low kick.
Patrik Buza je prvak Hrvatske u low kick full
kontakt i light kontakt, prvak Srbije u low kick i vice prvak u
K1, aktualni svjetski juniorski prvak u disciplini K1 2018.
godine u Italiji Lido di Jesolo, najbolji borac turnira šest puta
i proglašen za najperspektivnijeg i najboljeg borca na prostorima
bivše Jugoslavije.
Obojica su reprezentativci Republike Srbije zbog suspenzija iz
Hrvatskog kickboxing saveza zbog pogodovanja klubu iz Zagreba.
Dečki imaju svoj klub KBK Team Buza i sve turnire rade kao
predstavnici tog kluba, jedino državna prvenstva i svjetsko
i europsko kao predstavnici Srbije.
Koliko dugo trenirate i zašto ste se odlučili za
kickboxing?
Treniramo već preko deset godina, od svoje pete godine. Bili smo
jako živahni pa su nas roditelji stavili u dvoranu da se malo
ispucamo i zavoljeli smo kickboxing i eto ta ljubav još traje.
Kako se osjećate pred borbu:
Erik: Gotovo uvijek imam tremu, ali onu pozitivnu. Čim
kročim u ring sve nestaje.
Patrik: Nikada nemam tremu, uvijek idem
opušteno, ali žestko s vjerom u sebe i uspjeh.
Koliko često trenirate?
Svakodnevno po jedan sat do jedan sat i pola, osim subote i
nedjelje u dvorani i kod kuće vježbe snage, a znamo otići i na
sparing u prijateljske klubove.
U kojemu klubu trenirate?
Imamo svoj klub KBK Team Buza, a sve treninge i pripreme radimo u
KBK i MMA klub Ban Team u Dubravi jer odskora radimo i MMA.
Koji vam je najdraži trofej?
Patrik: Imam ih jako puno kao najbolji borac s raznih
turnira, ali najdraži mi je ovaj s nedavnog Svjetskog prvenstva
koje sam osvojio.
Erik: I ja imam puno trofeja s raznih turnira
kao najbolji borac, a meni je najdraži onaj s prošlogodišnjeg
Europskog prvenstva u Skopju gdje sam postao europski prvak.
Tko vam je najveća podrška i motivacija?
To su naši roditelji bez čije pomoći ne bismo bili što smo danas,
sestra, prijatelji i fanovi kojih je svaki dan sve više, a
motivira nas svaka nova pobjeda i želja za još većim
uspjehom.
Kako financirate turnire i koliko ih imate
godišnje?
Turnire financiraju naši roditelji pošto nitko ne želi
sponzorirati mlade amaterske borce. Imamo oko 12 turnira godišnje
diljem bivše jugoslavije i po Europi.
Koliko vam vremena oduzimaju treninzi i kako usklađujete
treninge sa školom i društvenim životom?
Treniramo svakodnevno pa malo vremena ostaje za društevni život
pa se najčešće društvo skupi kod nas gdje se zezamo i opuštamo
igrajući playstation. Idemo u privatnu školu gdje rijetko idemo
na predavanja, većinom učimo kod kuće i izlazimo na ispite upravo
zato da se možemo posvetiti sportu.
Je li vam teško što vikendima ne izlazite?
Ponekad bude, ali često putujući u ranu zoru na turnire znamo
vidjeti mladiće kako se vraćaju iz izlazaka, a mi dok se oni doma
većinom trijezne osvajamo medalje i nižemo uspjehe i znamo da će
se žrtva isplatiti jer se mislimo u budućnosti baviti
kickboxingom i profesionalno.
Što biste poručili mladima i vašim
navijačima?
Poruka bi bila okrenite se bilo kojem sportu, maknite se s ulice,
nemate koristi od nje i uspjeh neće izostati, vjerujte u sebe i
uspjet ćete.