
Dolazi iz poznate čakovečke košarkaške obitelji, a košarka ga je odvela u Francusku, gdje igra već pune četiri godine
U posljednje vrijeme malo se piše o dvostrukom osvajaču nagrade za najboljeg košarkaša Međimurja, a ranije i najveće košarkaške nade Međimurja. Njegovo ime je Andrija Hrkač, a mi smo odlučili provjeriti gdje je i kako napreduje njegova karijera.
Andrija dolazi iz Čakovca gdje je pohađao osnovnu školu i prva dva razreda Ekonomske i trgovačke škole Čakovec. Zadnje dvije godine se preselio u Križevce, gdje je nastavio svoj košarkaški i akademski razvoj. Košarkom se počeo baviti vrlo rano.
– Ako me sjećanje dobro služi, počeo sam početkom 1. razreda osnovne škole. Moj otac Bojan je bio trener u to vrijeme pa sam prvo počeo dečkima ‘smetati’ na treningu i tako se lagano razvijala znatiželja, a kasnije je to preraslo u ljubav prema košarci i sportu općenito – kaže Andrija, čiji je brat Nikola također poznat u međimurskim košarkaškim krugovima, a životni put odveo ga je u Švedsku.

– Dobio sam priliku zaigrati u kadetskoj i juniorskoj ekipi KK Zagreba, gdje sam niz godina igrao s Dariom Šarićem i Mariom Hezonjom, danas NBA igračima. Paralelno s igranjem u Zagrebu, igrao sam u seniorima KK Križevci s kojima sam igrao 1. ligu nekoliko godina, kaže. Iz Križevaca pamti i najdražu utakmicu karijere.
– Igralo se prvo kolo domaćeg prvenstva, s nekoliko poena razlike pobijedili smo legendarni KK Zadar i to je uistinu bio neopisiv osjećaj i nešto što mi je ostalo u sjećanju kao vrlo lijepa uspomena, kaže košarkaš iz Čakovca.
Nakon Križevaca Andrija je otišao u Slovačku, točnije tamošnji
prvoligaški klub Iskra Svit s kojem je osvojio i slovački
kup.

Na pitanje što ga je odvelo u Francusku, kaže da je to isprva bila znatiželja. Nakon nekog vremena provedenog u klubu osjećao se vrlo ugodno, a ljudi oko kluba dali su mu priliku i slobodu u igri.
– To mi je puno značilo u tom trenutku pošto sam bio mlad igrač,
a opet stranac pa se od mene automatski očekuju veće stvari nego
od domaćih igrača. Imao sam vrlo uspješnu prvu sezonu pa smo
zajednički odlučili produljiti suradnju na sad već četiri godine,
kaže Andrija za naš portal. Dodaje da je prošle sezone prosječno
zabijao 18 koševa po utakmici, uz 4 asistencije i 4
skoka.

– Važno mi je da imam svoj mir i da se mogu u potpunosti fokusirati na košarku. Međutim, u slobodno vrijeme ponekad odem u veće gradove u blizini poput Lyona i St. Ettienea koji nude više zabavnih sadržaja, rekao je.
U momčadi nema Hrvata, a broj stranaca limitiran je na dva. Prve dvije sezone suigrač mu je bio Marko Ilić iz Srbije. Kako kaže, to im je obojici pomoglo u prilagodbi na klub, ali i život u Francuskoj općenito, a izgradili su i lijepo prijateljstvo.
– Velika je razlika života u Francuskoj i Hrvatskoj. Ima mnogo različitih kultura i nacionalnosti i spoj svega toga daje jednu dobru atmosferu, a ljudi su takvi kakvi ste vi prema njima što izuzetno cijenim, rekao nam je. Pitali smo Andriju što mu igranje u Francuskoj donosi s financijskog aspekta, na što je odgovorio da je zadovoljan, no radi na sebi i svojoj igri te se nada da će biti još bolje u narednim godinama, a ima i neke ideje što bi htio raditi nakon košarkaške karijere.
– Imam nekoliko ideja za budućnost, međutim prerano mi je sad razmišljati o tome. Fokusiran sam na trenutne ciljeve vezane uz košarku i ljude oko sebe koje cijenim i volim, završio je Andrija Hrkač kojem želimo puno sreće u nastavku karijere.






