BRAZILAC U POLETU Nogomet je Advama de Oliveiru iz Sao Paula doveo do Međimurja

Živi u Pribislavcu, sviđa mu se grad Čakovec, ima puno prijatelja i želio bi ovdje provesti ostatak svog života. Nada se da će mu Polet biti zadnji klub u karijeri

Brazil se često naziva glavnim gospodarom najvažnije sporedne muške stvari na svijetu, jer ova nacija od malih nogu punim plućima diše za nogomet. Svrstava ih se među vodeće zemlje po broju nogometaša, a zbog prevelike konkurencije brojni Brazilci napuštaju svoju domovinu i svoju nogometnu karijeru ostvaruju u različitim krajevima svijeta.

Tako je i Advam Vital Rocha de Oliveira, prijateljima poznat kao Oli, svoju sreću pronašao upravo u Hrvatskoj. Ovaj 30-godišnjak dolazi iz Sao Paula, a ljubav prema lopti i nogometu dogodila se samim rođenjem.

– Od kad sam rođen, lopta se uvijek nalazila u mojoj blizini. Kako u Brazilu svi žive za nogomet, svakodnevno sam ga gledao i slušao o njemu. Pratio sam kako naša brazilska reprezentacija svojim lepršavim stilom osvaja naslove prvaka i želja da ja postanem kao oni rasla je iz dana u dan, ispričao nam je Oli.

Svoje prve korake s loptom napravio je na ulici igrajući se s prijateljima gdje je provodio većinu dana. Roditelji su ga često tjerali kući, ali kako kaže, nitko ga nije mogao spriječiti da odustane.

– Metodom pokušaja i pogreški na ulici pokušavali smo oponašati i usavršiti različite pokrete i ‘finte’ kao što to rade naši uzori na travnjaku. Ja sam svoj uzor pronašao u Ronaldu i mislim da ne postoji bolji igrač od njega, rekao je Oli.

Roditelji su uvidjeli želju i potencijal svog 5-godišnjeg sina, koji je započeo sa školom nogometa u obližnjem gradiću. Napornim radom, treninzima po 4 puta tjedno, učio je o disciplini i izrastao u vrhunskog igrača. Sa 17 godina bio je pozvan u brazilsku reprezentaciju U17, ali je i dobio ponude za Portugal te odlazak u Europu, točnije Hrvatsku I to zagrebački Dinamo.

– Bio sam sretan pozivom za brazilsku reprezentaciju, jer o tome od malih nogu sanja većina Brazilaca. Sve se činilo gotovo savršenim, dok nisam dobio još dvije ponude te sam se morao odlučiti za jednu. Zbog velikog broja ljudi u Brazilu i Portugalu koji odlično igraju nogomet, teško je uspjeti ostvariti velik rezultat i ući u prvu momčad reprezentacije. Iz tog razloga odlučio sam se za odlazak u Hrvatsku, koja je puno manja zemlja, rekao je Oli.

Prije poziva u Dinamo, nikad nije čuo za Hrvatsku. Neko vrijeme je istraživao o njoj i saznao za broncu Vatrenih u Francuskoj i tako odlučio da će pokušali napredovati i ostvariti značajnije rezultate u Lijepoj našoj. Bojao se odlaska u nepoznato, najviše zbog nepoznavanja stranih jezika, osim materinjeg portugalskog.

– Bojao sam se odlaska, ali danas ne žalim zbog toga. Bio sam mlad, to sam želio i bila mi je to jedna od boljih odluka u životu. Neko vrijeme mi je trebalo da se priviknem, najviše na vremenske uvjete u Hrvatskoj. Bilo je teško od početka, ali zbog slične kulture i mentaliteta te topline ljudi koji su me odmah prihvatili i pomagali u svemu, bilo je sve puno lakše.

Mogu reći da mi je ta odluka i nogomet donio puno toga u životu. Proputovao sam brojne države od Švedske, Austrije, Malezije, Njemačke i drugih, naučio brojne strane jezike, stekao mnogo prijatelja i poznanstava, ali Hrvatska mi je ostala duboko u srcu te sam se uvijek želio vratiti ovdje, rekao je Oli.

Brazil će uvijek biti njegova domovina, koju posjećuje barem jednom godišnje zbog svoje obitelji koja mu je najveća podrška, ali nakon mnogo putovanja i obilaska mnogih zemalja, Advam je odlučio ostati u Hrvatskoj i to u Međimurju.

– Mislim da u Hrvatskoj nije loše, kao što misli velika većina ljudi ovdje. Naravno da bi veća plaća uvijek dobro došla, ali tek kad isprobaš živjeti i raditi u drugim državama, vidiš koliko toga lijepog donosi Hrvatska, rekao je Oli.

Nakon dolaska iz Njemačke i višegodišnje selidbe iz grada u grad, od menadžera je dobio ponude za odlazak u klubove u Češkoj, Luksemburgu i Sloveniji, ali Advam je ipak odlučio da ostatak života želi provesti mirno u Hrvatskoj na jednom mjestu.

– Trenutno živim u Pribislavcu gdje igram za NK Polet, iako se većina ljudi pita zašto nisam odabrao neki profesionalni klub i veći grad. Sviđa mi se grad Čakovec, ovdje imam puno prijatelja i želio bi ovdje provesti ostatak svog života, te se nadam da će Polet biti moj zadnji klub u karijeri. Najviše se zahvaljujem Saši Grkavcu koji mi je jako pomogao u svemu, ispričao je za kraj Advam de Oliveira.