Prvi vratar hrvatske reprezentacije i jedan od junaka Svjetskog prvenstva u Rusiji gdje je Hrvatska osvojila srebrnu medalju, Danijel Subašić, dirljivom se porukom oprostio od igranja za reprezentaciju.
Nakon što su se od reprezentacije oprostili Vedran
Ćorluka i Mario Mandžukić, to
je odlučio napraviti i Danijel
Subašić. Subašićevo obraćanje javnosti
prenosimo u nastavku.
– Dragi navijači hrvatske reprezentacije,
došlo je vrime da se i ja nakon 10 godina u reprezentaciji
oprostim od najdražeg nam dresa. Bilo je ovo dugo putovanje, još
od prvog poziva 2008. i ispunjenja sna jednog ‘golmančića’ iz
Zadra, a potom puno truda i rada, kao i godine strpljenja na
klupi da postanem broj jedan – odnosno meni omiljeni 23.
Želim od srca zahvaliti svim trenerima – od svakoga od vas sam
puno naučio! Volio bih posebno spomenuti Slavena
Bilića koji me prvi pozvao u reprezentaciju i
Zlatka Dalića s kojim smo dogurali do tog
nevjerojatnog srebra. Hvala puno svim ljudima u HNS-u i oko
reprezentacije što su nam uvik bili tu pri ruci za sve što nam je
tribalo, što su činili sve da nam ništa ne fali i da budemo svi
zadovoljni, sritni i zdravi.
Hvala mojoj obitelji i svim najmilijima koji su od prvoga dana
bili uz mene i na koje sam se mogao osloniti u svim teškim
trenucima, a takvih je također bilo dosta. Ovu odluku donija
sam puno prije Svjetskog prvenstva jer sam htio zaključiti
reprezentativnu karijeru s nastupom na Svjetskom, što je bio
jedan od mojih snova. Svatko od nas ima neki rok trajanja, i na
nama je procijeniti koliko dugo možemo igrati. Možda sam mogao
još jedan ciklus odigrati, ali to bi možda bilo previše. Ovako
želim da moji dragi kolege koji čekaju svoju priliku ostvare
svoje snove kao što sam i ja ostvario igrajući za Hrvatsku – na
mladima svijet ostaje i oni su hrvatska budućnost.
Moj put je došao do tu, i do svjetskog srebra u svetom dresu za
kojeg sam davao cilog sebe, časno i ponosno svaku utakmicu. Iako
ih, doduše, nema puno, to je manje bitno – najvažnije od svega je
da sam ispunjen i sritan čovik što sam moga igrati za moju
domovinu i najlipši dres na svitu. Svi do jednoga smo budni
sanjali tijekom onih nevjerojatnih dočeka u Zagrebu, mom Zadru i
ciloj Hrvatskoj. To su bili najlipši, najemotivniji trenuci moje
karijere koji su, zajedno s tih mjesec dana u Rusiji, obilježili
i definirali moju priču u reprezentaciji.
Hvala svim suigračima, bez vas ništa ne bi imalo smisla.
Proživljavali smo teške trenutke skupa, ali proveli isto tako
zajedno puno lipih. Ovo zajedništvo, skromnost i prijateljstvo iz
Rusije pamtit ću cili svoj život. O utakmicama neću pričati;
pričali smo na terenu skupa, jedan za drugoga, bacali se na
glavu, plakali od sriće, igrali pod injekcijama, gutali tablete
k’o bombone, sve za nas, za naš dres, za naš narod, za našu
povijesnu svjetsku srebrnu medalju.
Sva klupska natjecanja ne mogu se usporediti ni blizu igranju za
hrvatsku reprezentaciju, osjećaju i emocijama pri intoniranju
Lijepe naše prije svake utakmice.
Hvala vam svima od srca na bezuvjetnoj podršci! Ona je
ljubav koja ne može proć.
Zauvik jedan od Vas, Vaš Suba. Iznad svih VATRENI 2018!
– poručio je Subašić.