Mia Radotić (33) prva je hrvatska profesionalna biciklistkinja. Za Ljubljanu je potpisala još tamo 2014., a koliko je dobra i vrijedna tom slovenskom klubu dokazuje činjenica da je s njima već petu sezonu.
– Možda će netko pomisliti kako je Ljubljana slaba, ali prevarili bi se. Mi smo lani bili deveti na svijetu, do 40 sastava. Na papiru u klubu ima 12, 13 djevojaka, ali ozbiljne utrke vozi nas osam, devet. Nisam jedina strankinja u klubu. Ima djevojaka iz Poljske, Njemačke, Azerbajdžana, Švedske, Nizozemske i Rusije – rekla je Mia.
U svojim vitrinama ima dvadesetak naslova državne prvakinje u cestovnom biciklizmu, ima tri nastupa na Giro d’Italia te dva nastupa na Tour d’France.
Bila je odlična košarkašica
– Popela sam se na podij na jednoj etapi Giro d’Italia nakon prolaznih sprinteva. Nije sad to više nešto, ali tada mi je bilo ipak drago i fora. Pa druga sezona, kiša na Tour de France, opći kaos, a ja pobijedim prolazne sprinteve i penjem se na podij u centru samog Pariza. Svaki trenutak veže posebne emocije – prisjeća se Mia, koja nastupa na najvećim ženskim utrkama.
Rodom je iz Ivanovca. Kao mala trenirala je tenis, sportsku gimnastiku, rukomet, a nekako se najviše zadržala u košarci gdje je igrala za Čakovec, te poslije za varaždinsku Vindiju s kojom je igrala kvalifikacije za Prvu ligu.
– Biciklizam je ipak imao posebno mjesto u mojoj obitelji. Svi su vozili bicikl, od djeda Jurja, tate Zvonimira do brata Brune i mene. Eto, tata još vozi rekreativno, a brat se nakon duge stanke prošle sezone vratio i osvojio drugo i treće mjesto na prvenstvu Hrvatske, drugo na kronometar, treće na cestovnom prvenstvu – rekla je Mia koja isključivo nastupa na cestovnim utrkama.
Opet sam pala, u Kini
– Brdski biciklizam znam odvesti samo iz gušta – naglasila je. Velika želja joj je nastupiti na Olimpijskim igrama. – Trebala sam ići na igre u Riju, ali se dogodio baš jedan grdi pad. Na jednoj utrci 2015. išla sam u sprint i ispred mene su pale dvije djevojke. Naletjela sam na njih, poletjela zrakom i udarila svom snagom o metalnu ogradu. U prvi sam trenutak mislila – samo da dišem. Jer od udarca mi se izlila krv u pluća.
Srećom, hitna je brzo došla. Ustanovljeno je da sam imala 11 lomova kostiju. Srećom, sve su bili čisti lomovi pa nije bila potrebna nijedna operacija. Nakon šest tjedana sve je zaraslo i ja sam ponovno sjela na bicikl – govori Mia. Padovi u sprintu su uobičajeni.
– Da, baš sam se vratila s jedne utrke u Kini gdje sam također pala u sprintu. Umjesto da budem među prvih pet, završila sam oko 90. mjesta. Dugo mi je trebalo da ustanem i doguram bicikl do cilja. Ovog puta osim ogrebotina nije bilo lomova. Dakle, cilj su mi Igre u Tokiju.
Treba biti među prvih sto na svijetu što mislim da mogu ostvariti skupljajući bodove na utrkama Svjetskog kupa i na ostalim velikim biciklističkim natjecanjima. Ove će mi sezone najvažnija utrka biti u listopadu, opet u Kini – rekla je Mia.
Misli i nakon natjecanja ostati u biciklizmu. – To je sigurno. Ili kao trener ili nešto drugo, vidjet ću. Pokušat ću završiti PBF, ostala su mi još četiri ispita na kemijskom inženjeringu. Ma riješila bih ja te ispite, ali jednostavno nemam vremena – zaključila je Mia Radotić.