ŽRK Zrinski iz Čakovca u nedjelju 15. travnja u 19:00 igra utakmicu s ŽRK Ivanić iz Ivanić Grada. Nakon odigranih 20. kola 1.HRL za žene ŽRK Zrinski drži na ljestvici 6. mjesto sa osvojenih 21 bodova, dok je ŽRK Ivanić pretposljednji 13. s 5 bodova. Dakle, imperativ je pobjeda zrinskica, koja drži klub u gornjem domu ljestvice 1. HRL za žene. Iz bodovnog salda vidljiva je kvaliteta domaćeg sastava. Isto tako ŽRK Zrinski se želi i revanširati za poraz u jesenjem dijelu prvenstva.
Cijena ulaznica za odrasle iznosi 15 kn dok je za djecu ulaz besplatan. Klub nagrađuje najsretnije navijače na način da se prodane ulaznice izvlače od strane najmlađih članica kluba. Nagrade su vrijedne i osigurane su od donatora kluba, a nagrade su iznenađenje.
U subotu 14. svibnja u 11:30 na Trgu Republike u Čakovcu organizirano je okupljanje igračica, navijača i svih ljudi dobre volje. Svi sudionici moći će sudjelovati u raznim igrama koje su pripremili, a najsretniji će osvojiti i nagrade. Dođite i podržite naše igračice!
Promotivne aktivnosti vezane uz događaj organiziraju studenti druge godine menadžmenta turizma i sporta Međimurskog veleučilišta u Čakovcu u suradnji sa studentskom mrežom Potepuh u ime ŽRK Zrinski Čakovec.
Razgovor s igračicama nakon treninga (autor Matea Barić)
Izravno s terena sportske dvorane graditeljske škole u Čakovcu donosimo priče rukometašica ŽRK Zrinski prije samog rukometnog dvoboja protiv ŽRK Ivanić koji će se održati u nedjelju. Djevojke Tea Grubišić, Melani Balić i Viktorija Šestak, koje već duži niz godina treniraju za ŽRK Zrinski, su vrlo rado podijelile vlastita iskustva, stajališta te predviđanja za budućnost sa studentima Međimurskog Veleučilišta koji u suradnji sa Međimurskom studentskom mrežom Potepuh sudjeluju u projektu marketinškog promoviranja već spomenute utakmice, ali i samog ženskog rukometnog kluba Zrinski.
Tea, Melani i Viktorija treniraju rukomet od malih nogu. Tea komentira kako je u ‘njezinom malom selu’ jedini timski sport koji se trenirao, a da je bio dostupan i curama, bio rukomet te da je tako sve krenulo. Melani je krenula na nagovor prijateljice, a Viktorija je od malena s roditeljima išla na rukometne utakmice, budući da joj je i majka trenirala rukomet te je tako ta ljubav prerasla u ozbiljnije bavljenje tim sportom. Što se tiče rukometnih uzora, što hrvatskih što stranih, navele su Stefana Krečmara, Larsa Christiansena, Manuela Štrleka, Luku Karabatića i Cédrica Sorhaindo koje prate putem utakmica bilo putem televizije ili uživo kao što su nedavno imale priliku tijekom Europskog rukometnog prvenstva koji se održavao u obližnjim gradovima.
Također i same su imale priliku biti gošće u inozemstvu na brojnim utakmicama, a neki od tih destinacija su Turska, Mađarska, Slovenija, Švedska i mnoge druge, no brojne uspjehe nižu upravo na hrvatskim prostorima te se mogu pohvaliti s osvojenim prvenstvima i kupovima na čemu mogu zahvaliti i ostalim suigračicama koje tretiraju poput obitelji te im je najbitnije da u timu vlada pozitivna atmosfera jer je zajedničko pridonošenje timu najvažnija karika. Kao i u svakoj obitelji zna se desiti da dođe do manjih konflikata no upravo u tome se i očituje timski duh iz kojeg na kraju ipak proizlaze samo pozitivni rezultati.
Kada su u pitanju ozljede Viktorija je dodala kako su one uvijek prisutne te je i ona sama iskusila probleme s leđima, no uz terapije i pravilno vježbanje ono nema negativnih posljedica na njezino igranje. Tea je operirala oba koljena no na svu sreću njezina rukometna karijera nije došla do faze u kojoj bi bilo upitno hoće li nastaviti trenirati ili ne, a Melani se još nije susrela s težim ozljedama te se nada da nikada neće niti morati.
Sve djevojke imaju plan u budućnosti nastaviti s rukometom na neki način, budući da neke još idu u školu, studiraju ili pak rade, ponekad je teško uskladiti dnevne obaveze s rukometom, no vremena se uvijek pronađe ako je to ono što volite raditi i u što ulažete puno truda i žrtve. Također vrlo bitan segment je podrška obitelji koju su navele sve tri rukometašice te ih osim obitelji sa tribina bodre i prijatelji, supružnici, ali i vjerni navijači koje nazivaju ‘Lavovi’.
Na pitanje što bi poručile mladim naraštajima zašto se baviti rukometom odgovorile su da je vrlo bitno baviti se sportom prvenstveno radi zdravlja, no ono najbitnije je da se bilo koji sport kojime se netko krene baviti zaista mora i voljeti te kontinuirano trenirati te odricati vremena koje bi proveli na drugom mjestu. No sve za sobom nosi određene prednosti i nedostatke, to je tako u životu. Rukomet je timski sport te je vrlo bitna disciplina i razumijevanje te kolegijalnost, ali i upornost jer ako netko zaista nešto želi, onda će u tome i uspjeti.
Rukomet također donosi brojna druga iskustva i poznanstva tako da se djevojke s radošću prisjećaju najdražih utakmica još sa samih početaka kada su počele osvajati prve medalje, prvenstva, ali isto tako svaka nova pobjeda donosi novo zadovoljstvo koje se trude ostvariti svakom novom utakmicom.
Valja još spomenuti Tein moto koji glasi ‘Carpe diem’ iliti iskoristi dan kojim bismo Vas još jednom sve pozvali na nedjeljnu utakmicu kako bismo u što većem broju došli navijati za naše rukometašice no i na subotnje popodnevno druženje u 11:30 sati na trgu u Čakovcu gdje smo za sve naraštaje pripremili brojne aktivnosti i iznenađenja.
INTERVJU S IGRAČICOM ŽRK ZRINSKI Leom Vukojević
Zbog čega ste odlučili trenirati rukomet?
Sasvim slučajno, moj ujak je pitao sestričnu i mene želimo li ići na rukometne treninge kada smo imale 10 godina, pa smo skupa krenule, malo trenirale i meni se je svidjelo i ostala sam sve do danas.
Volite li još koji sport osim rukometa?
Sviđa mi se još odbojka, nogomet, tenis i badminton.
Tko je po vama najbolji rukometaš hrvatske rukometne reprezentacije?
Od malena mi je uzor bio Mirza Džomba, obzirom da igramo istu poziciju.
Bavi li se tko od vaših roditelja sportom?
Mama se u mladosti bavila streljaštvom, a tata nogometom ali danas više nisu aktivni.
Opišite nam jedan svoj trening!
Trening ovisi koji je dan i koliko dana imamo do utakmice. Ponedjeljkom najčešće trčimo i radimo snagu, a kako se bliži utakmica(vikend) radimo više na taktici, ponavljamo kombinacije, vježbamo obranu i napad, igramo na dva gola. Svaki trening je drugačiji i radi se nešto drugačije i to mi se sviđa jer nam treninzi nisu monotoni.
Što vam se na treningu najviše sviđa, a što najmanje?
Najmanje mi se sviđa trčanje bez lopte, jer mi je to dosta naporno i ništa se ne događa, a najviše volim dok radimo sa loptom jer je to ‘teže’ i tu moramo razmišljati, izraditi taktiku i natječemo se sami, a i sa drugim suigračicama.
Biste li htjeli nešto promijeniti?
Pitanje je preopćenito, ali recimo da bih promijenila, odnosno povećala popularnost ženskog rukometa u Hrvatskoj, dovela bih više sponzora i povećala broj publike na utakmicama.
Protiv koga ste sve do sad igrali?
U ovoj sezoni igrale smo protiv svih klubova iz lige, pošto se igraju sa svakim klubom dvije utakmice, jedna doma, a druga u gostima. Do kraja lige nam je ostalo 6 utakmica koje igramo jedan vikend doma i jedan u gostima.
Ističe li se netko posebno iz grupe?
U našem klubu sve igračice su jednake i nitko se ne ističe sa svojim ponašanjem ili nečim drugim. Na svakoj utakmici neka je cura najbolja, postigne najviše pogodaka, ali to je sve zasluga ekipe jer je to timski sport i igramo sve za jednu.
Budućnost u rukometu – čemu se nadate?
Kao što sam napomenula nadam se da će rukomet u Hrvatskoj postati popularniji, više popraćen od strane medija, da će veći ulagači pristizati u svaki klub u Hrvatskoj, da liga raste i klubovi da se razvijaju. Za ŽRK Zrinski se nadam da ćemo se u budućnosti popeti u tablici prvenstva te da jednog dana igramo na Europskim natjecanjima.
INTERVJU S TRENEROM ŽRK ZRINSKI Goranom Mrđenom
Možete li nam se ukratko predstaviti i reći nešto o sebi i grupi koju trenirate?
Zovem se Goran Mrđen, rođen 1962. godine u Virovitici. Inženjer sam građevine i viši sportski trener rukometa. Rukometom sam se počeo baviti sa 12 god kao igrač do 28 godine i od tada do danas sam trener. Bio sam izbornik kadetske,juniorske i seniorske reprezentacije Hrvatske i niz prvoligaških klubova (TVIN, Zelina, Podravka, Đurđevac) i sada Zrinski. Djevojke koje treniram su uglavnom školarke,studentice i neke su zaposlene. Rukomet igraju iz ljubavi prema sportu jer je stipendija minimalna. Dobra su ‘klapa’ bez razlike na godine starosti.
Kakva su Vaša očekivanja od ove utakmice?
U svaku utakmicu ulazimo sa željom da pobijedimo kako na gostovanjima,a posebice doma. Osim u slučaju ako protivnici nisu Podravka i Lokomotiva koje su u ovom trenutku izraziti favoriti.
Igrate li u punom sastavu ili postoje neke zapreke kod igračica?
Nadam se da igramo u punom sastavu i da neće biti povreda ili nekih neplaniranih situacija.
Što bi poručili svima koji se žele baviti rukometom, neki Vaš savjet?
Da je rukomet jedna zanimljiva igra s loptom za koju treba biti fizički spreman jer je kontaktni sport. Popularnost mu je sve veća i na Europskim klupskim i reprezentativnim prvenstvima ima sve više gledaoca. Isto tako postaje i globalni sport šireći se na sve kontinente.
