Prije tri mjeseca vinariji Jakopić i Međimurju, prvi put u povijesti, u Londonu je dodijeljeno svjetsko platinasto odličje za Graševinu. Prije dva tjedna hrvatski su vaterpolisti u Budimpešti postali prvaci svijeta, a prije četiri dana naša Sandra Perković u Londonu je postala svjetska prvakinja u bacanju diska.
Točno prije devet godina, upravo na današnji dan, na XXIX. Olimpijskim igrama u Pekingu, međimurski olimpijac Filip Ude ušetao je na svome ‘konju’ među olimpijske velikane. Osvojio je srebrnu medalju. 17. kolovoza 2008. samo se kineska zastava vijorila iznad hrvatske. Mali-veliki Xiao Qin je uz himnu salutirao zastavi i naciji od milijardu i 300 milijuna ljudi.
Odmah do njega stajao je na postolju, pred 18 000 frenetičnih kineskih i američkih navijača, ponosni sin Međimurja Filip Ude. Filip se posrebrio na jednom od najtežih sportskih borilišta na svijetu, u gimnastičkoj areni koja tradicionalno pripada velikim nacijama, Rusima, Kinezima, Amerikancima…
Od osam finalista, jedino je ‘mali’ Hrvat zaradio pljesak cijele dvorane usred vježbe. Gimnastički znalci znali su zašto ga nagrađuju, premda je svojom sjajnom vježbom u tom času ugrožavao njihovoga Xiao Qina, najvećega na ‘konju’, trostrukog svjetskog prvaka.
Samo desetinka i pol odijelile su ga od zlata, ali njegovo je srebro, srebro jednog Hrvata, u tom čudesno nestvarnome gimnastičkome svijetu, postalo sjajnije od sveg zlata kineske carske palače. Filipu na dar čakovečki dizajnerski studio Reci Da onih je dana posvetio logo koji ga oslikava u njegovoj veličanstvenoj rotaciji upravo na konju, a Međimurje je, osim što je znano kao županija Zrinskih, za sva vremena dobilo novu atribuciju – domovina olimpijca Filipa Udea.
