Tijekom godine pratili smo odlične rezultate Čakovečkog plivačkog kluba na raznim natjecanjima i mitinzima. Kako bismo uz same rezultate saznali nešto više detalja kako izgleda ‘plivački život’ pitali smo Kaju Sabol kako je izabrala plivanje i kako se snalazi u svim obavezama:
‘Zovem se Kaja, imam 14 godina i bavim se plivanjem već deset godina. Od početka plivam za Čakovečki plivački klub. Plivanje je sport koji sam sama odabrala, iako sam imala samo četiri godine. Budući da živim u Varaždinu, kada sam bila manja, obvezno bih prespavala put od 20-ak minuta do Čakovca, ali kada sam došla na bazene, stavila bih kapicu i naočale te odmah bila spremna i puna energije za plivanje.
U tih deset godina dogodilo mi se mnogo toga lijepog, upoznala sam mnogo prijatelja, ali koji put se dogodilo i ponešto ne baš lijepo. U početku mi je bilo teško odlaziti na trening jer su se svi moji prijatelji vani igrali. Bilo je i rođendana na koje nisam mogla ići zbog natjecanja, ali ubrzo su moji prijatelji shvatili koliko mi plivanje znači te su mi se prilagođavali kako bih mogla biti s njima.
Moje prvo natjecanje bilo je u Sisku kada sam imala nepunih 6 godina. Tamo sam prvi put vidjela 50-metarske bazene – izgledali su divovski i to me uplašilo. Bez obzira na to, moj je trener odredio da ću plivati štafetu s četiri godine starijim djevojkama. Startala sam zadnja i toliko me bilo strah da sam počela plakati samo sekundu prije starta. Djevojke s kojima sam plivala pomagale su mi na startu i pazile da ne krenem ranije držeći me za nogu. No, sve se isplatilo. U toj smo štafeti bile druge i to je bila moja prva medalja.
Još jedno zanimljivo natjecanje dogodilo se, i opet, u Sisku. Osvojila sam treće mjesto, ali sam bila premlada pa nisam mogla dobiti medalju, bila sam tužna i nisam razumjela zašto. Tada mi je jedan mladić iz kluba, Deni, dao svoju. Do danas sam ukupno osvojila 315 medalja, od toga je 20 (7 zlatnih, 6 srebrnih i 7 brončanih) s državnog natjecanja.
Na jednom putu na natjecanje troje starijih plivača trebalo je četvrtog igrača za belu i tada sam se ja javila da znam igrati. Bili su iznenađeni. Provjerili su me tako što sam morala reći karte od najjače do najslabije. Kada sam to točno rekla, igrali smo belu dobar dio puta. A ako se ne varam, moj partner i ja smo i pobijedili.
Budući da sam bila najmlađa, na mojim su me prvim natjecanjima starije djevojke morale paziti, iako sam im ‘malo išla na živce’ jer su one imale svoje razgovore, a ja sam za njih bila dosadna klinka. Sada sam ja ta koja pazi one mlađe od sebe da ne učine nekakvu nepodopštinu ili da sebi nekako ne naude.
Iako je od mojeg prvog nastupa prošlo više od devet godina, još me uvijek prije svakog starta hvataju trema i strah hoću li dobro plivati i koliko ću isplivati. Kao i mnogi drugi, prije starta pokušavam ne misliti previše na trku i smiriti se te je tada uobičajeno međusobno žaljenje nas plivača kako mi to ne možemo i da ćemo ‘umrijeti’ tijekom trke. No, kada dođem na stupić, ne mislim ni na što drugo nego na trku, kako otplivati i kojom brzinom. Startom sva trema nestane i počinjem misliti na tehniku, ubrzanje… i sve ostale stvari koje mi trener prije trke govori.
Kada uđem u cilj izmučena, sretna, iscrpljena, pogledam svoje vrijeme i, u mnogim slučajevima, obuzmu me sreća i veselje zbog rezultata ili, ponekad, tuga zbog loše isplivanog vremena. U svakom slučaju, od trenera čujem i pohvale i kritike na otplivanu trku. Njihova količina ovisi o mojem vremenu. To je dobro jer svakom trkom učim više i bolje ću znati kako ju sljedeći put isplivati i poboljšati vrijeme.
Sve u svemu, plivanje je zahtjevan sport. No, u plivanju možete naći jako dobre prijatelje koji vas razumiju i znaju koliko je truda potrebno uložiti u sebe i svoje rezultate ako se nešto želi postići. Takve sam prijatelje stekla ne samo u klubu nego i u drugim klubovima diljem Hrvatske.
Ne mogu reći da na svaki trening dolazim sretna, ali sretna odlazim. Budući da tamo imam mnogo prijatelja s kojima dijelim interese i poznajem se više godina, na treninzima nikad nije dosadno i uvijek me nešto nasmije, razveseli i uljepša mi dan. Iako mnogi misle da plivanje nije timski sport, on to većinu vremena jest. Iako plivate za sebe, ujedno plivate za svoj klub i za svakoga u njemu.’
Pozivamo sportske klubove i udruge da nam se jave sa svojim sportskim pričama sportašica i sportaša da saznamo što više detalja iz što više različitih sportova. Javite nam se na mail zeljko@emedjimurje.hr.
