Mia Radotić je najuspješnija hrvatska predstavnica u biciklizmu. Rođena je u Međimurju i biciklizmom se bavi cijeli svoj život. Hrvatske boje je na svjetskim prvenstvima već branila 5 puta, u Bakuu je i odvozila prvu utrku na Europskim igrama, a ove godine i prvo europsko prvenstvo u njezinoj kategoriji. Iza sebe ima nastup na najvećoj svijetskoj utrci, Le Tour de Franceu.
Mia, koja je rodom iz Ivanovca, za sport-hr.com je ukratko ispričala kako joj je bilo na svjetskom prvenstvu…
Kako si izborila Svjetsko prvenstvo?
Svjetsko prvenstvo sam izborila na dva načina. Prvo kao dio moje ekipe BTC City Ljubljana kada je nas šest nastupilo na utrci ekipnog kronometra na prvi dan SP-a u Dohi (09.10.) gdje smo zauzele sedmo mjesto. Drugu utrku u Dohi sam vozila kao dio naše reprezentacije, (15.10.) koja ima zbog dovoljno bodova na UCI ljestvici pravo poslati vozačice na samu utrku.
Je li ovo prvi put da si otišla na tako veliko natjecanje, možeš li ga usporediti s nekom drugom utrkom?
Nije, ovo je bilo moje peto svjetsko prvenstvo, vozila sam ove godine i europsko koje je po prvi puta bilo organizirano i za najjaču elitnu kategoriju. Lani sam nastupila i na Europskim igrama u Bakuu.
Što je bolje, Tour de France ili SP?
Teško pitanje. ‘TdF’ je naravno poseban osjećaj jer je to najpoznatija utrka na svijetu, a SP je ipak ta utrka u kojoj se bori za “rainbow jersey” koju kasnije pobjednik vozi cijelu godinu. Nije baš zahvalno uspoređivati.
Kako si se osjećala kada si saznala da ideš na SP?
Pa super jer sam znala da je utrka po mom ukusu. Naravno, pošto sam jedina Hrvatica članica UCI profesionalne ekipe, nije bilo velikog straha oko nastupa kao članica reprezentacija, ali trenutak kada sam dobila i službenu potvrdu mi je bilo drago. Kada sam saznala da ću nastupiti i kao dio svoje ekipe na ekipnom kronometru, bila sam stvarno sretna jer u klubu imamo dosta jakih cura i nije bilo lako izboriti nastup medu šest.
Jesi li zadovoljna nastupom i bili sada mijenjala nešto?
Nažalost, nisam odvozila dobro i to mi je užasno žao jer znam da sam uspjela dati ono što sam u tom trenutku imala u nogama, mogle smo imati još bolji plasman. Osim što me to rastužilo, poljuljalo mi je i samopouzdanje pred drugu trku. Na sreću, bilo je dosta vremena da “sredim glavu”, da se naviknem na uvjete (temperaturu oko +40) i da drugu trku odvezem kako znam.
Da li bi mjenjala nešto?
Teško je sada biti pametan, naravno da vrtim utrke u glavi još uvijek, tražim razlog za loš nastup u momčadskom kronometru, a isto tako razmišljam da li se dalo u drugoj trci izvući još malo više. Realno, sa drugom trkom moram biti zadovoljna. Ući u Top 20 kad vas na startu bude preko 140 vozačica iz cijelog svijeta, najbolje iz svake zemlje, nije mala stvar, ali kao svaki sportaš težim boljem tako da imam motiva za dalje.
Koji su ti ciljevi za dalje?
Ciljevi za dalje su otprilike isti. Ostajem u ekipi BTC City Ljubljana i dalje, četvrtu godinu za redom, dogovorili smo još jednu sezonu tako da ću opet nastupati na najjačim utrkama tokom godine u sustavu WomensWorldToura. Cilj mi je napraviti još jedan korak naprijed, iz sezonu u sezonu postepeno napredujem i pokazala sam da mi je mjesto među najboljima. Želja mi je jedno “pravo” postolje na nekoj od najvećih utrka.
