Nerijetko, gotovo nakon svakog vikenda, jedna od tema ljubitelja nogometa su nogometni suci. Ljudi koji su sastavnica priredbi koje vikendom imaju najviše poklonika. Nerijetko biva da ti djelitelji pravde ispadnu u prvi plan i to mahom u negativnom kontekstu. Ovisi tko ih i kako gleda, reći će objektivni.
Upravo ti objektivni promatrači, ljudi koji kao izvjestitelji s nogometnih terena, imaju pravo i obvezu ponekad progovoriti o njima. To nam je obveza radi širenja istine i dokaza kako ne smijemo ‘žmiriti’ na neke pojavnosti koje mogu doseći i dublje posljedice. Činili smo to do sada, činit ćemo to i u buduće jer autor ovog napisa dostatno stručan i kompetentan da o tome svjedoči perom.
Nažalost, događa se da kada objektivno progovoriš, i ukažeš na negativno, bivaš metom prozvanih. I nije samo to…
U nedjelju 11. rujna u Sportskom parku ‘Kalanica’ u Donjem Vidovcu svjedočili smo prvenstvenoj nogometnoj utakmici 4. kola 2. MNL-skupina ‘A’ između domaćeg ‘Vidovčana’ i ČSK iz Čehovca (1:1). Susret je sudio 37-godišnji Marin Horvat iz Šenkovca i izbio je u prvi plan. Srećom u svim pozitivnostima jer smo 90 minuta gledali prezentaciju dijeljenja nogometne pravde koja se uči iz sudačkih priručnika. To je dovoljno reći.
Ipak moramo istaknuti, što njegovi kolege gotovo zaboravljaju, kako je Marin Horvat uvažavao sve na terenu pa čak i one koji su susret gledali, a bio je nenametljiv, a primjetljiv na jedan drugi pozitivan način.
Obično suci iz klupskih okruženja odlaze s povicima, jedne ili druge strane, u negativnom kontekstu. Te je nedjelje Horvat kroz mnoštvo iz ‘Kalanice’ otišao neprimjetan. Šteta! Nažalost, nitko iz toga mnoštva nije uspio skupiti ‘hrabrosti i snage’ da kaže: – Bravo sudac!
Marin Horvat je savezni nogometni sudac, desetu godinu je na A listi druge HNL, s tim da je u međuvremenu dvije godine bio i na listi prve lige. To što je, zaslužio je upravo gore iznijetim.
