Učenici Gospodarske škole tijekom protekle nastavne godine sudjelovali su u projektu Nasilje nije ljubav. Projekt i radionice pokrenuo je Centar za edukaciju i savjetovanje Sunce iz Zagreba uz financiranje Ministarstva socijalne politike i mladih. Učenice 3. KPO razreda Maja-Marija Bakač, Tena Car i Kristina Horvat te njihova razrednica, početkom nove nastavne godine, bile su pozvane u studio Hrvatskog radija Čakovec kako bi razgovarale o ljubavi, kvalitetnim vezama, ali i o mogućim problemima u vezama.
U studiju Hrvatskog radija Čakovec ugostila nas je voditeljica Spomenka Lovrinović. Započeli smo razgovorom o hrabrosti i razlikama među spolovima jer se naši dečki iz razreda nisu usudili doći raspravljati s nama o ljubavi i vezama. Složili smo se da dečkima uvijek treba više poticaja ili da u tinejdžerskim godinama nerado govore o osjećajima. “Kakve su to kvalitetne veze?”- bilo je sljedeće pitanje voditeljice. Zaključili smo da se kvalitetne veze temelje na uzajamnom poštovanju i razumijevanju potreba i želja drugoga, ali bez zanemarivanja vlastitih potreba i želja. Važno je poštovati individualnost svake osobe jer ulaskom u vezu dvije osobe ne postaju jedno, već svaka osoba treba i dalje imati svoj prostor, svoje aktivnosti. Kvalitetna veza podrazumijeva pažnju, ravnopravnost, podršku i zajedničke aktivnosti, ali bez gušenja i kontrole.
Razgovor su prekinuli stihovi: “Da kroz prste mi barem, ti progledaš malo. Više nikad te ne bi’ ja povrijedio tako…” Stihovi su nas potaknuli na razmišljanje i raspravu o oprostu. Mlade djevojke najprije su bile protiv oprosta jer smatraju da onaj tko jednom pogriješi, sigurno će to ponoviti. Ipak, zaključili smo da ljubav zahtijeva određene kompromise, da svi imamo neke nesavršenosti, često nerealna očekivanja te da je oprost kompleksno pitanje na koje ne možemo jednostrano odgovoriti.
Do kraja emisije razgovarale smo o emocionalnom nasilju koje često dovodi i do fizičkog nasilja. Razmijenile smo svoja iskustva, mišljenja i navele moguća preventivna rješenja. Rani znakovi nasilja primjećuju se kroz poniženja, ucjene (Ako me ostaviš….), kritike, vrijeđanje (pogrdna imena kao način zabave), omalovažavanje, stalno prigovaranje, nametanje krivnje (Zbog tebe se svađamo!), posesivnost i kontrolu (Gdje si bio/bila?, Što se ne javljaš?, S kim si?) što dovodi do toga da žrtve počinju kontrolirati i mijenjati ponašanje s ciljem da ne izazovu bijes partnera i odustaju od stvari i aktivnosti koje su njima važne i postaju potpuno usmjerene na partnera. Mladi danas često nisu svjesni emocionalnog nasilja jer smatraju da je ljubomora i kontrola zapravo ljubav. Žrtva emocionalnog nasilja trpi jer je manipulirana osjećajima, vjeruje da je kriva i da se mora promijeniti. Nasilje se događa postepeno i osoba često ni ne primjećuje koliko se prilagodila partneru/partnerici, a posljedice su strašne. Žrtva nasilja gubi samopouzdanje, odvaja se od prijatelja kojima bi se mogla obratiti, uvjerena je u svoju krivnju za nastalu situaciju, osjeća se usamljeno i izgubljeno. Zastrašujuća je i spoznaja da mladi često ne prepoznaju rane znakove zlostavljanja ili ih nesvjesno zanemaruju.
Cilj projekta bio je upoznati različite oblike nasilja u tinejdžerskim vezama i pružiti pravovremenu pomoć. Stoga se obraćamo svima: otvorite oči, nemojte se otuđiti od prijatelja koji su vas odbacili zbog partnera, već promatrajte, razgovarajte, djelujte jer pravovremena reakcija može spasiti nečiji život. Ostanite uvijek uz svoje prijatelje, dajte im do znanja da nisu sami, obratite se stručnim službama jer nasilje u vezama problem je društva u cjelini. Mijenjati se moramo svi: nasilnici, žrtve i pasivni promatrači. (Maja-Marija Bakač, 3. KPO, Tena Car, 3. KPO, Kristina Horvat, 3. KPO, Sanja Borko, prof.)
