
U sklopu Erasmus+ projekta SkillsUp 3 dvije profesorice SŠ Čakovec, Željka Ivanušić i Brigita Prstec provele su 5 radnih dana na stručnom usavršavanju u Domu za starije Zimzelen, odnosno u Termama Topolšica. Popričali smo s njima o njihovim iskustvima.
Što je Erasmus+?
Erasmus+ projekt je program Europske unije kojim se promiču razne vrste mobilnosti u području obrazovanja i osposobljavanja u Europi. Uključilče smo se u projekt SkillsUp 3 kako bi stekle nova znanja i vještine u području rehabilitacije bolesnika te njege starijih osoba, upoznale se s organizacijom rada u ustanovama i njihovim pristupom praktikantima.
Kako se prijaviti?
Prijavile smo se na natječaj i popunile prijavnu dokumentaciju
kou smo poslale koordinatoru projekta, prof. Mladenu
Toti. Nakon odluke o izboru kandidata koji su se
prijavili obaviješteni smo o rezultatima natječaja i tako su
krenule naše pripreme za mobilnost.

Prof. Ivanušić: Prijavila sam se kako bih stekla nova znanja i iskustava. Cjeloživotno učenje je vrlo važno. Područje fizioterapije, kao i druga područja, se neprestano mijenja i usavršuje i želim biti u toku s vremenom. Mobilnost mi je omogućila uvid u struku iz malo drugačije perspektive, a viđeno i naučeno će mi svakako dobro doći u budućem radu s učenicima.
Prof. Prstec: Prijavila sam se kako bih stekla nova znanja i stručne vještine, upoznala kolege u susjednoj zemlji i upoznala se s njihovim načinom rada i organizacijom zadataka u ustanovi. Ovo iskustvo mi je jako važno zato šti ću učenike moći upoznati s novim organizacijskim oblicima ustanove te drugačijim pristupom korisnicima kakav sam vidjela u Sloveniji.
Gdje sam bila i što sam radila?
Prof. Ivanušić: U sklopu mobilnosti na Erasmus+ projektu SkillsUp
3, provela sam tjedan dana u Sloveniji na stručnom usavršavanju u
Deos-Centru starejših Zimzelen. Upoznala sam se novim tehnikama
manualne terapije kao što su tehnike facilitacije normalnih
obrazaca pokreta te tehnike manipulacije fascije koje uz
kineziterapiju i elektroterapiju značajno podižu kvalitetu života
i funkcionalnu neovisnost korisnika doma. Naravno, prije
svake intervencije potrebno je bilo provesti fizioterapijsku
procjenu pomoću različitih postupka mjerenja i testova, što
uključuje procjenu aktivnosti svakodnevnog života i procjenu
potrebe za korištenje pomoćnih i adaptivnih sredstava. Uz učenje
novih tehnika, provodila sam i usavršavala transfere nepokretnih
pacijenata i kineziterapijske postupke gerijatrijske problematike
kao što su vježbe mobilizacije pacijenta, vježbe cirkulacije,
vježbe disanja, vježbe koordinacije i ravnoteže, vertikalizacija
te trening hoda.

Usporedba s Hrvatskom?
Prof. Ivanušić: U Sloveniji ne postoji srednjoškolski program za stjecanje srednje stručne spreme za zanimanje fizioterapeutski tehničar već oni zvanje fizioterapeut stječu po završetku studija fizioterapije koji traje 3+2 godine. Samim time, puno je veća samostalnost u odabiru fizioterapijskih procedura i odgovornosti fizioterapeuta.
Prof. Prstec: U našoj zemlji nisam imala prilike boraviti u takvom centru, niti sam imala prilike upoznati načine provođenja različitih tretmana i postupaka vezanih uz rehabilitaciju neuroloških bolesnika. Posebno me se dojmila ljubaznost osoblja, komunikacijske vještine, profesionalnost te holistički pristup bolesniku. Bilo mi je jako zanimljivo i poučno vidjeti kako medicinske sestre i magistre struke primjenjuju neke fizioterapeutske postupke u radu što nije slučaj u Hrvatskoj. Ponosna sam i na naše učenike koji su u to vrijeme boravili u Sloveniji i pokazali visoku razinu motiviranosti za učenje u novoj sredini te trud koji su ulagali u svakodnevnom radu sa korisnicima usluga.
Pozitivne i negativne strane mobilnosti?
Ovakav način stručnog usavršavanja nam se sviđa upravo zbog toga
što učite iz stvarnog okruženja. Radite direktno s pacijentima i
na taj način najbolje možete usavršavati svoje vještine koje
kasnije prenosite na svoje učenike. Istaknule bi ljubaznost i
pristupačnost naših mentorica koje su s nama nesebično dijelile
znanja. A negativne strane – zaista ih nema.

Prof. Ivanušić: Svakako će mi iskustvo pomoći u motivaciji učenika, jer najlakše je motivirati buduće fizioterapeutske tehničare kada imate praktične primjere i situacije s kojima ste se osobno susreli u radu s pacijentima.
Prof. Prstec: Moj cilj je implementirati što više naučenih vještina u svakodnevnom radu sa učenicima što će svakako doprinijeti boljoj kvaliteti rada, lakšem transferu znanja i vjerujem, većoj zainteresiranosti učenika u nastavnom procesu i vježbovnoj nastavi.
Slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme smo iskoristile za šetnju po brdovitom kraju gdje se smjestila Topolšica.
Moja iskustva i moji dojmovi?
Prof. Ivanušić: Iskustvo i cjelokupni dojam je izrazito pozitivan.
Prof. Prstec: mobilnost je neprocjenjivo iskustvo na kojem sam ostvarila nove kontakte koji će zasigurno doprinijeti daljnjoj suradnji i boljem razumijevanju skrbi za oboljele od neuroloških bolesti.
Bih li preporučio Erasmus+ praksu i zašto?
Svakako preporučamo sudjelovanje u ovakvoj Erasmus+ edukaciji!
Brojni su benefiti, pozitivno i srdačno osoblje, upoznavanje
novih tehnologija u radu, specifičan pristup bolesti i bolesniku,
nova znanja i vještine koje će nam pomoći u radu s učenicima,
transfer znanja kolegama unutar škole i aktiva i usavršavanje
stranog jezika samo su neki od njih!
