'Tko hoće, neka se slobodno zarazi. Samo nemojte ugrožavati djecu, starije i rizične skupine. Želimo ostati sigurni i želimo ostati u školi. Ne želimo hibridnu nastavu online.'
Od 13. listopada broj zaraženih u Hrvatskoj izgledao je iz dana u
dan ovako: 372, 748, 793, 1131, 1096, a u trenutku nastajanja ove
kolumne svježe je objavljen broj 819.
Na dan 16. ožujka, kad su sve škole zatvorene i kad se prešlo na
online nastavu u Republici Hrvatskoj potvrđeno je ukupno 56
oboljelih osoba.
Dakle, kad je u cijeloj državi bilo ukupno 56 zaraženih covidom
19 bili smo online, a sad kad ih je na dnevnoj osnovi preko
tisuću, škole su otvorene. Samo kažem.
Samo ne online
I dok jedni roditelji zazivaju online nastavu, drugi se je boje
više od same korone, nastavnici mahom ne žele ponovno online.
Kaže kolegica da je online nastava ‘utočište za neradnike i to
one s obje strane’.
Opet ću se osvrnuti na moj razred i kako bi online nastava
utjecala na znanje mojih učenika koji su sad u drugom razredu
osnovne. Kao prvo, odbacujem mogućnost Škole na Trećem koju
doživljavam isključivo kao zabavno – obrazovni program, a
nikako neku suvislu nastavu. Svaka čast kolegama koji to
realiziraju, ali budimo realni. Od toga nit’ koristi, nit’
štete.
Svjesna sam da moji učenici, ni uz sav moj trud i sav trud
njihovih roditelja (jer drugašićima je neophodna pomoć roditelja
u svladavanju novih nastavnih sadržaja ako nisu u školi) ne bi
uspješno svladali predviđene sadržaje. Znam koliko truda i
zajedničkog rada ulažemo u live nastavi na svladavanje rukopisnog
pisma i pisanje pisanim slovima. Pregledavam svaku riječ, svako
slovo koje napišu. Kako bismo to mogli odraditi online? Nikako!
Roditelji su nekad davno učili drugačije pisati i dobila bih na
kraju nekakav mix svakojakih načina spajanja slova koji nemaju
blage veze sa zadanim standardom.
Idemo dalje. Mi sada učimo zbrajati i oduzimati brojeve do 100.
Već neki učenici imaju određene ‘rupe’ u znanju zbrajanja i
oduzimanja do 20 što smo ‘obrađivali’ online u proljeće, sad
te rupe krpamo i nadovezujemo nastavne sadržaje. Nekim učenicima
ide jako teško, a roditelji nisu educirani da im objasne na
adekvatan način. Odemo li online, imam jednog učenika koji ni
teoretski neće svladati osnovne sadržaje iz matematike jer sada
za svaki zadatak treba moju pomoć i moje objašnjenje ponovno i
ponovno. Odemo li online, to će dijete izgubiti godinu.
Djeca su već hendikepirana za nastavu TZK gdje se ni teoretski ne
mogu ostvariti svi planirani ishodi. Online nastavom izgubili bi
puno, puno više.
To je samo kratak pregled situacije u mojem razredu. Mi smo u
‘balončiću’, dječica su zdrava (osim uobičajenih jesenjih
šmrckanja i kašljucanja) i želimo ostati u školi.
A zamislite prvašiće online! Oni tek počinju učiti slova, ni
čitati ni pisati ne znaju. Kad smo u proljeće završili online,
prvašići su većinom imali već obrađena slova i koliko
– toliko su znali čitati i pisati. Kako sad online s tim
malim đačićima odraditi glasovnu analizu i sintezu? Oni bez
pomoći roditelja ne mogu još ama baš ništa. A roditelji rade.
Roditelji nisu educirani edukatori. Roditelji zaista nemaju
vremena. Jedno je pomoći oko zadaće, drugo je igrati se
nastavnika.
Mogla bih tako navesti primjere za svaki razred. Kad smo u
proljeće bili zatvoreni, osnovno i bitno gradivo već je bilo
uglavnom odrađeno. Sad smo na početku nastavne godine i završimo
li kod kuće neće biti dobro. Iskustvo s većima nemam pa ne
mogu ni trkeljati o tome kako je bilo s višim razredima online.
Antikoronaši i antimaskeri
OK, razumijem da ima ljudi koji misle da korona ne postoji, da je
39 400 032 oboljelih od korone u svijetu (izvor: hzjz.hr )
izmišljotina i da ti ljudi imaju zapravo običnu gripu. Nisam
sigurna da bi se tih 39 400 032 ljudi složilo s njima, al ‘ajd,
svatko ima pravo na svoje mišljenje. Razumijem i da ima ljudi
koji imaju otpor prema maskama. Razumijem i da ima ljudi koji
misle da stožer i epidemiolozi trkeljaju gluposti. Rekoh, svatko
ima pravo na svoje mišljenje, ali nema pravo ugrožavati druge
svojim neodgovornim ponašanjem. A da smo svjedoci neodgovornom
ponašanju na svakom koraku – jesmo.
Svjesni i namjerni otpor prema mjerama koje donosi stožer
pokazuje se posljednjih tjedan dana u brojkama zaraženih.
Tko hoće, neka se slobodno zarazi. Samo nemojte ugrožavati djecu,
starije i rizične skupine. Želimo ostati sigurni i želimo ostati
u školi. Ne želimo hibridnu nastavu online.
Zdravlje na prvom mjestu
Zdravlje naše djece treba biti na prvom mjestu. Zato bi bilo
dobro da oni koji nisu stručnjaci epidemiolozi puste stručnjake
da određuju mjere zaštite ma što o njima mislili.
Škole gdje se probije virus ipak treba zatvoriti, ali ne treba
zbog pojedinih kritičnih regija i gradova zatvarati sve. Ako pak
svejedno dođe do ‘generalne frke’. neka barem maleni ostanu
u školi. Ne zato što ih kod kuće nema tko čuvati, već zato što im
treba kvalitetna nastava.
Zašto je u Istri malo zaraženih? Nije im takav horoskop nego se
ljudi pridržavaju mjera. Što učimo iz toga? Treba se pridržavati
mjera. Uostalom, stožer GPŽ je objavio da ukoliko nekoliko dana
za redom bude više od 50 zaraženih da se kreće s online
nastavom.
Brinem za zdravlje mojih učenika. Prozori su nam u učionici
stalno otvoreni na ‘kip’. Dezinficiramo ruke, držimo razmak.
Učimo o virusu i kako se širi. Učimo kako se zaštititi. Želim
ostati s njima u školi. Želim da imaju kvalitetno obrazovanje
kakvo zaslužuju. To bi nam svima trebao biti cilj.
Ostanite zdravi.