Profesorica biologije Žaklin Lukša iz Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec odlazi u prijevremenu mirovinu nakon 35 godina rada, uz uspjehe učenika i snažne poruke o obrazovanju
Nakon 35 godina rada u prosvjeti, brojnih generacija učenika i uspjeha na natjecanjima, profesorica biologije Žaklin Lukša iz Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec odlazi u prijevremenu mirovinu, piše skolskenovine.hr.
Riječ je o nastavnici koja je obilježila obrazovni rad u više škola, mentorirala niz uspješnih učenika i ostavila snažan trag u školstvu, a svoj odlazak opisuje kao mirnu i željenu životnu odluku.
Žaklin Lukša završava karijeru s vrhunskim uspjehom učenika
Posebno emotivan završetak karijere obilježili su njezini učenici koji su ove godine osvojili dva naslova državnih prvaka iz biologije.
Profesorica ističe kako je riječ o „prekrasnom kraju karijere” te da je teško zamisliti bolji profesionalni oproštaj od takvog uspjeha.
– Moje posljednje natjecanje i dva državna prvaka – to je za mentora nešto posebno – poručila je, piše skolskenovine.hr.
Škola kao poziv, ali i odgovornost
Profesorica Lukša budućim nastavnicima poručuje kako je škola prekrasan posao, ali samo ako postoji iskrena ljubav prema djeci i znanju.
Naglašava kako učenici vrlo brzo osjete radi li nastavnik s emocijom ili bez nje te da je upravo ta povezanost ključ uspjeha u radu.
Istodobno upozorava na sve veći pritisak koji roditelji i okolina stavljaju na djecu, ističući da pojedini učenici teško podnose očekivanja te emocionalno pucaju pod teretom zahtjeva.
Pritisci na učenike i promjene u obrazovanju
Tijekom karijere svjedočila je brojnim promjenama u obrazovnom sustavu, ali smatra da se sustav često mijenja bez kontinuiteta i jasnog smjera.
Posebno upozorava na društvene pritiske koji utječu na školstvo, ali i na sve veći broj mladih nastavnika koji, prema njezinu mišljenju, ponekad ulaze u posao bez dovoljno motivacije.
– Ako ne volite posao, nemojte ostati u njemu. Djeca to osjećaju – ističe, skolskenovine.hr.
Život nakon škole i novi planovi
Unatoč emocijama, profesorica Lukša s veseljem ulazi u novo životno razdoblje. Najviše se raduje putovanjima, jer je dosad posjetila više od 70 zemalja, ali isključivo tijekom školskih praznika.
– Sada ću napokon putovati kad ja želim – kaže.
Iako odlazi u mirovinu, priznaje da će joj učenici i školska atmosfera nedostajati, no smatra da je vrijeme za promjenu došlo prirodno i s osjećajem zadovoljstva.
Učiteljica koja je ostavila trag
Tijekom karijere radila je u više škola, a ključni profesionalni iskorak dogodio se povratkom u Gimnaziju Josipa Slavenskog Čakovec, gdje je, kako kaže, „procvala”.
Među brojnim priznanjima ističe nagradu „Srećko Jelenić” za najboljeg predavača biologije, koju je primila 2017. godine, a posebno je veže i osobna povezanost s kolegom po kojem nagrada nosi ime.
Na kraju poručuje kako najvažniji trag koji nastavnik ostavlja nisu samo znanja, nego emocije i sjećanja učenika.
– Možda se neće sjetiti svih detalja, ali sjećat će se kako su se osjećali – zaključuje.
