U vremenu kada se sustavu spočitava da se obrazovanje svodi na suhoparno usvajanje gradiva, tri osnovne škole iz Međimurja – OŠ Domašinec, OŠ Hodošan i OŠ Goričan – pokazale su kako izgleda kada se znanje prenosi na drugačiji način
Njihova međuškolska suradnja u sklopu projekta „Puls humanosti i zdravlja“ nadilazi uobičajene okvire nastave i postaje priča o prijateljstvu, empatiji i učenju kroz iskustvo.
Putovanje koje pokreće – Zagreb kao prva postaja
Spomenuti projekt započeo je 11. listopada 2024., terenskom nastavom u Zagrebu. Učenici su posjetili Hrvatski Crveni križ gdje su, uz stručno vodstvo, učili spašavati živote – od pružanja prve pomoći kod krvarenja do postupaka pri srčanom zastoju. Više od same edukacije, bio je to susret s humanim vrijednostima i stvarnim situacijama koje zahtijevaju brzu reakciju i veliku hrabrost.
Istom prilikom, u Hrvatsko-američkom društvu, učenici su kroz interaktivnu radionicu upoznali obrazovni sustav Sjedinjenih Američkih Država, a najuspješniji su svoje znanje (u obliku knjiga) odnijeli kući. Ono što se nije moglo spakirati u ruksak bile su nove ideje, motivacija za volontiranjem i želja da svijet učine boljim mjestom.
Ruke koje govore – znakovi koji brišu granice
Nekoliko tjedana kasnije, 29. studenog, OŠ Goričan pretvorila se u malu školu znakovnog jezika. Učiteljica prirode, biologije i kemije, Andreja Šopar-Pilić, provela je učenike kroz radionicu hrvatskog znakovnog jezika gdje su naučili osnovne pojmove, ali i nešto važnije – kako slušati očima i govoriti srcem.
“Jezik koji spaja ruke i srca” nije bio samo naziv radionice, već i njena suština. Učenici su kroz igru i mimiku gradili mostove između svjetova i učili da različitost nije prepreka, već bogatstvo. Uz podršku učiteljica Milice Lisjak-Novak iz OŠ Domašinec i Ivane Strbad iz OŠ Hodošan, Goričan je tog dana postao mjesto gdje se uči inkluzija – ne iz udžbenika, već kroz stvarni doživljaj.
Zdravi zalogaji, zdrave misli
U ožujku 2025., škola u Domašincu zamirisala je po svježe cijeđenim sokovima, voćnim salatama i pizzi od pirovog brašna. Radionica „Prehranom do zdravlja“ bila je prava kulinarsko-edukativna avantura u kojoj su učenici učili kako brinuti o tijelu kroz tanjur. Spojivši zdrave sastojke s kreativnošću, djeca su otkrila koliko je zabavno i korisno stvarati vlastite obroke.
Radionicu je dodatno obogatilo praktično upoznavanje važnosti kretanja, uz igru i timski rad. Učiteljice i mentorice ponovno su bile uz učenike u svakom koraku – kao tihi oslonac koji potiče i usmjerava, ali ne vodi umjesto njih.
Kuhinja koja educira – život bez glutena
Finalni kulinarski izazov dogodio se u svibnju u OŠ Hodošan gdje je održana radionica o celijakiji. I ova radionica bila je više od praktičnog kuhanja bez glutena. Poslužila je kao lekcija o prihvaćanju i razumijevanju onih koji žive s posebnim prehrambenim potrebama.
Istovremeno, učenici su razvijali vještine timskog rada, komunikacije i međusobne podrške. U ozračju punom smijeha, okusa i otkrića, stvorena su nova prijateljstva, a znanje je doslovno prošlo kroz ruke – i nepca.
Kada projekt postane pokret
Zajednički nazivnik svih ovih aktivnosti nisu samo učenici, već i predane mentorice – Andreja Šopar-Pilić iz OŠ Goričan, Milica Lisjak-Novak iz OŠ Domašinec, Ivana Strbad i Kristina Vrabec iz OŠ Hodošan, uz podršku ravnatelja i stručnih suradnika škola. Njihova uloga nadilazi titule: one su pokretačice, inspiracija i jamstvo da škola može biti živa zajednica.
Projekt „Puls humanosti i zdravlja“ dokaz je da i male sredine, kada udruže snage i srca, mogu stvarati velike i trajne promjene. Škola tada prestaje biti mjesto gdje se uče samo činjenice. Učenici razvijaju svijest o važnosti različitosti i zdravih životnih stilova, a to je lekcija koju ne zaboravljaju ni kada zvono označi kraj nastave.
Jer kad se ruke spoje, granice nestaju. A kad se srca otvore – znanje dobiva puls.
