Lovro je izvodio svoju pjesmu na završnoj priredbi koja se održala 28. rujna u Zlataru na kojoj je i nagrađen posebnom nagradom za najbolju izvedbu
Zbor malih pjesnika je književna manifestacija koja se kontinuirano održava svake jeseni u Zlataru od 1970. godine u sklopu manifestacije „Dani kajkavske riječi“.
Osnovan s ciljem njegovanja kajkavskog narječja među mladima. Zbor okuplja mlade dijalektalne pjesnike iz svih kajkavskih krajeva Republike Hrvatske tako da se na manifestaciji u Zlataru uobičajeno okupljaju autori s područja Krapinsko-zagorske, Varaždinske, Međimurske, Koprivničko-križevačke, Karlovačke, Primorsko-goranske i Zagrebačke županije te Grada Zagreba.
Na natječaj za 55. Zbor malih pjesnika u Zlataru koji organizira Pučko otvoreno učilište dr. Jurja Žerjavića Zlatar u sklopu kulturnih priredbi 55. manifestacije „Dani kajkavske riječi“, prispjelo je 290 pjesama iz 48 škola kajkavskog govornog područja. Prosudbena komisija je za izvođenje na Zboru i tisak u zbirci pjesama odabrala 60 pjesme, 60 autora iz 45 škole.
Na spomenutom Zboru sudjelovao je sada već bivši učenik OŠ Jože Horvata iz Kotoribe, Lovro Erdelji sa svojom pjesmom Vse po svud i vu semu ljubav. Lovro je izvodio svoju pjesmu na završnoj priredbi koja se održala 28. rujna u Zlataru na kojoj je i nagrađen posebnom nagradom za najbolju izvedbu. Nagradu mu je uručila i predsjednica Povjerenstva, poznata književnica Željka Horvat-Vukelja. Pjesma je uvrštena u Zbirku dječje kajkavske poezije. Lovrina mentorica je Nikolina Fuš Zvošec, prof. koja kaže:
Lovro je svojim riječima oplovio već cijelu Hrvatsku sudjelujući na mnogim literarnim natječajima, manifestacijama i smotrama: od Vukovara, preko Krapine, Zlatara, Zagreba sve do Vrgorca. On, ne samo da je dobar mladi pjesnik, nego se ističe i po interpetacijama vlastitih napisanih pjesama. Njegove izvedbe se pamte. Iako je Lovro sada već gimnazijalac, sigurna sam da je ispred njega još prostran put obasut vijencem riječi i da će ga i dalje u stvaranju voditi riječi:
Gda si srečen dva tri stiha ti napiši i svoju sreču v pesmu nariši.
Gda si žalosten i srce ti plače, ti pesmu napiši i mam ti bu lakše.
Piši o soncu, protuletju, o ljubavi i cvetju.
Napiš pesmu o pesmi, o dežđu i stori črešnji.
Napiši pesmu o življenju i celo življenje nek ti pesma bude.
Zbor malih pjesnika nas povezuje kao kajkavce, on predstavlja put očuvanja zavičajnog govora te je simbol susreta i prijateljstva. Priredba je bila čista radost, val dobrih emocija, čari kajkavske riječi obogaćene prelijepim melodijama kajkavskih pjesama, manifestacija koja se dugo pamti, poziva natrag te ostaje duboko u srcu.
Vse po svud i vu semu ljubaf
De bi itak mogel ljubaf najti?
Vu pogljedu sramežljivom, vu jočima tožnim?
Ilji vu smehu kak vu cveteku koji slatko diši?
Ampak, ljubaf tak ljefko beži…
Treba ju z obadvemi rokami k sebi fest stisnuti!
Z celim svojim srcem, vsaki den, na njo paziti…
Vu veselju ž njom se štimati,
a dok je najteže, nje se prve zmisljiti!
Od vsih si jo večpot posoditi
i vsima ju duplo vrnuti!
Cmok!
Jer kak bi bez ljubafi živelji?
Bez pajdoša koji ti oko vsega pomore,
bez mojčice koja se za tebe navek briga,
bez čoveka na kojega celo vreme misljiš..!?
