Sastali su se tehničari za računalstvo, tehničari za mehatroniku i prometni tehničari iz nekadašnjih četvrtih ET4, ET1 i PT
Svjesni da će mnogi od njih s novim sutra zaboraviti da se Miroslav Krleža rodio 7. svibnja 1892., da je piosklop paralelni pristupni sklop, da sva vozila u javnom teretnom prometu moraju imati teretni list, da se pilasti napon koristi za linearni pomak x-osi…, te smo svibanjske subote na nove životne kolosijeke ispratili generaciju sjajnih maturanata tadašnjeg TIOŠ-a.
Ispratili smo ih s porukom da zaboraviti mogu sve stranice naučene, ali nikad, NIKAD s uma smetnuti ne smiju da moraju biti dobri i pošteni ljudi – ljudi koji će, žele li to, nastaviti školovanje, ljudi odgovorni na svojim radnim mjestima, u svojim obiteljima…, zaželjevši im da ostvare svoje snove, da usprkos trnovitu putu svatko od njih dosegne svoju zvijezdu…
Posljednje su ovogodišnje lipanjske subote, 20 godina nakon što su zaklopili svoju knjigu srednjoškolskih priča, ti naši djevojčice i dječaci, danas zamalo četrdesetogodišnjaci, svojim zvjezdanim pričama pokazali i dokazali da nismo uzalud vjerovali u njih.
Sastali su se tehničari za računalstvo, tehničari za mehatroniku i prometni tehničari iz nekadašnjih četvrtih ET4, ET1 i PT. Veseli, kakvi su bili, tog su subotnjeg popodneva smijehom i radošću ispunili naša srca i prostore naše škole kosih prozora. I tog smo ih dana, kao i one subote u svibnju 2004., u nova svitanja ispratili vjerujući u njih, ponosni i sretni jer njih upravo takve vidjesmo! (d)
