Dok s jedne strane postoji mnogo vrijednih učitelja i učiteljica koji sami izrađuju nastavne listiće i nesebično ih dijele među sobom na društvenim mrežama, postoje i oni drugi...
Učeničko znanje se ispituje na različite načine. Ispituju se
učenici primjerice tako da se prati njihov rad i aktivnost na
nastavnim satovima, ispituje se znanje usmeno i to tako da učenik
samostalno odgovara na pitanja nastavnika, ispituje se znanje
pisanim ispitima i kontrolnim zadatcima, ocjenjivanjem projekata,
praktičnih radova i ocjenjuje se i redovitost pisanja domaćih
zadaća.
Usmeno ispitivanje
Za razliku od pisanih provjera, usmeno se ispitivanje ne treba
unaprijed najavljivati. Što će reći, učenika se u bilo kojem
trenutku na satu može “dignuti” i ispitati njegovo znanje. Što je
i u redu. Jer učenik treba za svaki nastavni sat biti spreman,
treba redovito učiti, a ta pojava redovitog učenja je zbog
famoznih Vremenika pisanih provjera sve rjeđa i rjeđa. Ukoliko
učenik redovno uči, neće mu biti problem usmeno odgovarati i
pokazati svoje znanje. Veći će problem biti onim kampanjcima koji
uče dan dva prije najavljene pisane provjere znanja.
Usmeno ispitivanje ne bi smjelo trajati dulje od desetak minuta.
Makar, kod nekih je učenika već nakon prvog pitanja jasno znaju
li ili ne znaju. Ako znaju, lako je završiti ispitivanje, ali ako
ne znaju, usmeno ispitivanje izgleda kao pokušaj vađenja vode iz
suhog bunara. Ono, kopaš, kopaš, kopaš ne bi li našao neki
element da ne opališ baš jedinicu u imenik.
Aktivnost
Ima učenika koji na satovima samo sjede i glume fikus. Ni ne
trepću, a kamoli da bi digli ruku. OK, postoje introvertirana i
sramežljiva i bojažljiva djeca koju je sram ili strah dići ruku i
javiti se, ali takve se prepozna i prema njima se treba odnositi
nježno i bez pritisaka. Ali, ima i one djece koja nemaju nikakve
probleme, nego im se jednostavno ne da sudjelovati na nastavi.
Njima je sve bez veze i ništa im se ne radi. Dobar će učitelj
lako prepoznati tko je sramežljiv i povučen, a tko nemaran i
lijen. Sigurno nije sramežljiv i povučen onaj koji se usred sata
ispod klupe igra na mobitelu ili spava na klupi.
Suprotni od fikusa su oni učenici koje svi nastavnici vole, a to
su oni koji su aktivni, koji prate nastavu, javljaju se, znaju i
imaju svoje ideje. Takvima nije ni najmanji problem zarađivati
same odlične ocjene.
Domaće zadaće
Jedan od pokazatelja učiteljima koliko je učenicima “stalo” do
nastave, učenja i nastavnog predmeta su i domaće zadaće.
Redovitost pisanja istih je pokazatelj da je učenik savjestan i
odgovoran i da mu je bitno imati dobre ocjene.
U nižim razredima osnovne škole često zadaće čak i roditelji pišu
(to da roditelji čitaju lektiru i zatim sastavljaju bilješke
umjesto svoje djece već je javna tajna među nastavnicima), ali na
žalost, ima i roditelja koji idu u drugu krajnost, a ta je da ni
ne pogledaju ima li im dijete što za zadaću i ne provjere je li
zadaća napisana.
No postoje i učitelji, nastavnici, koji uopće ne zadaju domaće
zadaće ili ih pak zadaju povremeno i površno.
Mišljenje je stručnjaka da su domaće zadaće nužne kako bi se kod
učenika razvijala navika rada, kako bi se kod kuće putem domaće
zadaće ponovilo ono bitno što se je radilo u školi i kako bi
učenici razvijali svijest koja je njihova obveza i odgovornost.
Nastavni listići i ispiti znanja
Kao oblik vrednovanja, odnosno provjeravanja znanja koje ne mora
nužno biti za ocjenu je i rješavanje nastavnih listića. Mnogi
nastavnici naručuju, a roditelji kupuju nastavne listiće
izdavačkih kuća.
Neki nastavnici sami izrađuju svoje listiće, ali postoje i oni
nastavnici koji linijom manjeg otpora jednostavno pronađu na
internetu nastavne listiće koje je netko drugi od kolega već
napravio i objavio (a takvih se listića može naći na nekoliko
mjesta u bespućima interneta) i te listiće (ili ispite) s
interneta podijele učenicima.
Kad se tako učenicima daju nastavni listići ili čak ispiti znanja
skinuti s interneta, nerijetko se može čuti da su djeca točno taj
listić ili ispit već kod kuće rješavali za vježbu. Zašto? Pa ti
materijali su na internetu javni i svima dostupni i ako se
roditelj zna služiti internetom i želi pomoći djetetu u učenju,
nije nikakav problem da skine listić i da ga svojem mališanu za
vježbu.
Tako postaje upitno koliko je onda vjerodostojno znanje pokazano
rješavanjem takvog listića ili ispita.
Postoji mnogo vrijednih učitelja i učiteljica koji sami izrađuju
nastavne listiće i nesebično ih dijele među sobom na društvenim
mrežama. Postoji i nekoliko mjesta na internetu gdje se nalaze
zbirke takvih nastavnih materijala. Oni su zaista besplatni i
svima dostupni.
Ali! Onaj učitelj ili učiteljica, koji se oslanja samo i
isključivo na te internetske zbirke nastavnih materijala u svojem
radu, a prstom maknuo nije da sam nešto napravi, je jednostavno
lijen učitelj. Da baš ne kažemo nesposoban.
Na žalost, postoje i takvi učitelji i učiteljice. Oni koji deset
minuta prije nastave sjednu za računalo i na brzinu pronađu neki
listić svojih marljivih kolega, isprintaju ga i za pet minuta već
je taj listić u razredu i učenici ga rješavaju. U svakom žitu ima
kukolja.
Ispite znanja nastavnici najčešće naručuju preko škole od
promotora izdavačkih kuća jer tiskanih ispita znanja nema u
slobodnoj prodaji. To su ispiti izdavačkih kuća koji prate
nastavne sadržaje u udžbenicima uz koje se tiskaju. Ti su ispiti
napravljeni prema svim pravilima i propisima, standardizirani su,
međutim i kod njih se može potkrasti pokoja pogreška.
Dugo toplo polugodište
Nadajmo se da će u dugom obrazovnom razdoblju koje nam slijedi
biti najviše odličnih ocjena, da će učenici marljivo odrađivati
svoje obveze, da će nastavnici i roditelji imati strpljenja i
razumijevanja, a sve kako bi svima život u školi bio što ljepši i
ugodniji.
Sretno svima.