Petero učenika, učitelj Boris Jeđud, voditeljica Erasmus+ projekata Ivana Ružić i ravnatelj I. OŠ Čakovec Siniša Stričak boravili su nekoliko dana u španjolskoj Cartageni
– Kako početi i što napisati o zemlji čija sama riječ asocira na nešto lijepo, toplo, ugodno kako srcu tako i duši. Dobro, može se početi geografski. Španjolska se smjestila na jugozapadu Europe na pirinejskom poluotoku s Balearskim otocima u Sredozemnom moru, Kanarskim otocima u Atlantiku te Ceutom i Melillom kao sjevernoafričkim primorskim gradovima a još joj pripada i mala enklava Llivia u francuskom dijelu Pirineja – započinje priču učitelj Boris Jeđud iz I. OŠ Čakovec o Erasmus+ putovanju u Španjolsku.
U subotu, 28. travnja točno u ponoć, učenici 7. i 8. razreda I. OŠ Čakovec Josipa Kovačić, Zora Petričević, Arijan Brković, Ian Kurti i Ivan Borna Miličević, s učiteljicom koja vodi Erasmus+ projekte Ivanom Ružić, učiteljom Borisom Jeđudom i ravnateljem I. OŠ Čakovec, Sinišom Stričakom krenuli su na Erasmus+ projekt pod nazivom iPad School Learning for the Future, u Španjolsku u Cartagenu, grad s oko 200.000 stanovnika koji se smjestio na obali Sredozemnog mora. Projektne aktivnosti počinjale su u ponedjeljak 30. travnja, a završavale u petak, 3. svibnja.
Kako im je bilo pročitajte u nastavku kroz priču učitelja Borisa Jeđuda.
– Španjolska je poznata prije svega po turizmu, po prelijepim plažama i hotelima uz more, poznata je po maslinama, naranđama, limunima, vinu, sportu. Poznata je po Picassu, Daliju, El Greku, Goyi, poznata je po paelli, tapasu, aspachu, chhuriju. Po koridi, flamencu, plesu snažnog ritmičkog tona-pjesme i plesa popračenog svirkom gitare. Tu su gradovi: Madrid, Barcelona, Sevilja, Malaga, Valencija, Murcija, Cartagena…
Znamo, putovanja čovjeka oplemenjuju, uče ga nečemu novome, obogaćuju ga u svim segmentima njegova života. Svako putovanje je avantura u nepoznato. Otkriva se i upoznaje nešto novo: arhitektura, novi ljudi, njihovi običaji, otkriva se pojednostavljeno, kultura ljudi koji žive na tome području.
I. OŠ Čakovec trenutno je uključena u šest Erasmus+ projekata iz područja međunarodna školska partnerstva. Tri projekta “škola” je privela kraju i oni su ostavili golem trag i pozitivno iskustvo učenja i spoznavanja nečeg novog. Nastavlja se rad na još šest projekata, a i pišu se i novi projekti. Nove spoznaje i nova znanja usvajaju učenici i učitelji koji su uključeni u Erasmus+ programe.
Do aerodroma u Beču putovalo se kombijem za devet osoba, a do Valencije avionom s bečkog aerodroma. Avion je sletio u Valenciju oko devet sati. Podzemnom željeznicom direktno s aerodroma stigli smo do samog centra grada. Izlazeći iz podzemne željeznice ispred nas je u punom sjaju i ljepoti zabljesnula valencijska stara građevina – Korida. Pješke smo krenuli prema samom centru i gle nove ljepote!
Treba napomenuti da je Valencia grad s više lica. Kao turist, bili dijete ili odrasla osoba o gradu učite na licu mjesta i to na više načina. Evo primjera. Dočekala nas je široka ulica s trgom, parkom, vodoskokom i modernim visokim zgradama… Kako smo ulazili u sam centar vidjelo se da je centar grada izgrađen u gotičkom stilu, fasada obojanih bojama zemljanih tonova. Bolje oko odmah će zapaziti da se između tih građevina naziru elemnti baroka i renesanse.
Malo dalje pogled će vam zarobiti pregršt čistih boja jer zgrade su obojane različitim bojama a živahna atmosfera valencijskih ulica, zgrada i ljudi ispunit će vas radošću i oduševljenjem. U centru su uske ulice s kućama u pastelnim tonovima, pune restorana, kafića i trgovina. Na ulicama je živo, veselo, radno i vrlo prometno. Tu su performeri, prosjaci, ulični svirači… nudi se sladoled, paella, povlace se i za rukav turisti sa željom da uđu baš u njihov restoran na ručak. Žonglira se na cesti, svira, pjeva…
Kroz sam grad nekada davno tekla je rijeka. Danas je u koritu presušene rijeke uređen golemi park Jardin de Turia koji prolazi kroz cijeli grad i u kojem ljudi provode svoje slobodno vrijeme i po danu i po noći baveći se različitim aktivnostima. Grad je prepun drveća na kojem rastu naranđe, pun je svijetla i sunca, a zanimljivo je da uvijek odnekud iz daljine do vas dopiru zvuci latino glazbe…
I da, moram napomenuti, imali smo rijetku sreću da u samom centru grada u valencijskoj katedrali koju smo tog jutra posjetili i doživjeli njezin puni sjaj i bili prožeti svom njezinom ljepotom i ugodom kojom ona zrači na sve nas koji uđemo u nju, ali opet, ni u snu nismo mogli zamisliti da ćemo u njezinoj kapelici koja nije uvijek otvorena za posjetitelje vidjeti Sveti gral načinjen od crnog kamena iz kojeg je Isus Krist na posljednjoj večeri pio vino.
Nakon ručka u samom centru grada nas osmero Erasmusovaca lagano se uputilo na autobusni kolodvor. Autobus za Murciju krenuo je u 15 sati. Nije nam baš bilo lako pri srcu kada je autobus stao na kolodvoru u Elceu. Htjeli ne htjeli morali smo se prisjetiti gorkog poraza kojeg nam je nanijela Španjolska nogometna reprezentacija u tome gradu, no malo smo se opravdali objasnivši vozaču da smo u Zagrebu pobjedili. U Murciju, grad s oko 500 000 stanovnika stigli smo oko 18 sati. U 19 sati i 10 minuta krenuli smo drugim busom za Cartagenu.
U Cartagenu smo stigli u 20:30 sati. Ugodno iznanađenje bilo je to što su nas na kolodvoru dočekali ljubazni domaćini. Učitelj voditelj Erasmus projekta iz Cartagene i roditelji s djecom kod kojih će biti smještena naša djeca. Nakon dogovora naši učenici otišli su sa svojim novim prijateljima i roditeljima njihovim domovima, a mi sa svojim domaćinom u hotel.
Ponedjeljak, 29. travanj
Iz hotela smo nakon doručka s učiteljem iz Španjolske u njegovom automobilu krenuli prema školi koja je bila poprilčno udaljena od našeg hotela (oko 20 minuta vožnje). U 8 sati i 30 minuta bili smo u školi gdje smo lijepo i prijateljski dočekani. Upoznali smo se s domaćinima Erasmus projekta iz Španjolske i predstavnicima škola iz Portugala, Republike Češke i Estonije. Krenuli smo u obilazak škole. Škola u koju smo došli kao gosti, velika je škola.
Ima preko 1000 učenika, oko 300 učitelja a u školi uče i rade vrtićka djeca, osnovnoškolska djeca i srednjoškolci. Na cijeloj školi prevladava red, harmonija i sklad koji je bio vidljiv tijekom cijelog našeg boravka. Svi djelatnici škole koje smo susretali bili su vrlo kulturni i ljubazni prema nama iako smo im zauzeli knjižnicu, zbornicu i malu dvoranu u kojoj inače oni provode svoje slobodno vrijeme i općenito poremetili smo im svakodnevni ritam života u školi.
Od 10 do 11 sati svi smo se skupili u knjižnici i počastili se s našim nacionalnim jelima i slasticama koje smo za tu svrhu donijeli sa sobom. Nakon toga nazočili smo satu matematike u 7.razredu, posjetili smo i uživali u dramatizaciji vrtićke djece i njihovom predstavljanju zajedničke teme o Svemiru -planetarnom sustavu, našoj galaksiji Kumovskoj slami… Djeca, njihovi mentori i roditelji potrudili su se prezentirati gradivo o Svemiru uz pomoć različitog materijala, recitacija, pjesmica ili filmova.
Poslije podne učili smo o španjolskom nacionalnom plesu flamencu. Flamenco je ples kojeg prati strastveni pokret, snažan ritam i ritmička pjesma, popračena zvukom gitare. S obzirom da je Španjolska zemlja filma i filmske industrije cijeli program bio je prožet zanimljivim filmovima mladih autora.
Oko 17:15 sati završili smo radni dan u školi i vratili se u hotel. Kasnije oko 19 sati krenuli smo u grad na zajedničku večeru u restoran La Tranvia u Cartageni. Poslije večere vratili smo se u hotel. Već se polako približavala ponoć i trebalo je poći na spavanje.
Utorak, 30. travanj
Nakon doručka naši novi prijatelji – učitelji/učiteljice odvezli su nas u školu. Ponovno, susret u maloj dvorani, novi filmovi, druženje a onda sat matematike koji je održao češki učitelj u 7. razredu osnovne škole na engleskom jeziku. Nakon toga posjetili smo i razgledali grad Cartagenu.
Cartagena je stari Hanibalov grad nazvan po njegovoj Carthagi u Sjevernoj Africi. Nekada je bio najvažnija luka i administrativni centar Rimljana. Prepun je modernističkih velebnih građevina od kojih je većina djelo Gaudijeva učenika Victora Beltrija. Cartagena je puna uskih srednjovjekovnih ulica u kojima su barovi, restorani, trgovine, kafići. Tu su muzeji, palače, zidine, rimski amfiteatar, kipovi i druge umjetnine. Cartagena je lijepi grad i ima se što vidjeti u gradu.
Poslije zajedničkog ručka posjetili smo Roman Theatre and Museum u Cartageni gdje nam je vodič objasnio povijest toga rimskoga objekta i gdje smo vidjeli različite rimske artefakte, kipove, a naročito impresivni amfiteatr uklesan u stijenu. Vidjeli smo originalnu isklesanu kamenu ploču koja je izražavala dobrodošlicu Prvom rimskom caru Augustu koji je u prvom stoljeću posjetio Cartagenu.
Poslije smo se vratili u hotel i spremili se za zajedničku večeru u restoranu La Universal. Na spavanje smo krenuli nešto prije pola noći. Zaspali smo poprilično umorni.
Srijeda, 1. svibnja
Danas u srijedu čekala nas je aktivnost u La Mangi, gradu s 200.000 stanovnika uglavnom stranaca iz cijeloga svijeta koji su ovdje došli na odmor ili tu žive. La Manga je sagrađena na obali Sredozemnog mora. Pred 50 godinaje tu bila pustopoljina, šikara, a pojavom američkog kapitala sagrađen je ovaj turistički biser sa visokim zgradama, vilama, kućama u nizu, igralištima, bazenima, golf terenima i sl.
Cijeli taj resor ili da kažem” raj” funkcionira kao grad, prepun trgovina, banaka, benzinskih pumpi, wellness centara, teniskih terena, staza za trčanje i biciklizam, pun je pubova, restorana, no u njega se ne može ući bez prethodne najave jer je opasan ogradom i ima svoje zaštitare. Ovdje u La Mangi na obali plićeg mora imali smo različite aktivnosti… jedrenja, surfanja, vožnje u čamcu, gackanja po vodi, plivanje…
Dan je bio vrlo topao i ugodan, a more primamljivo i ne previše hladno. Ručali smo u hotelu na čijoj plaži smo i odsjeli. Oko 17 sati autobusom smo krenuli u posjet velebnom svjetioniku pod imenom Cabo de Palos koji se nalazi na brdu s kojeg puca pogled na cijeli zaljev i Sredozemno more. Pravi vidikovac i turistička atrakcija.
U Cartagenu smo se vratili oko 19 sati. Spremili smo se za večeru, a večerali smo u restoranu Club Nautico u samoj Cartagenskoj luci. U hotel smo se vratili vrlo umorni i opečeni od sunca.
Četvrtak, 2. svibnja
Ponovno jutarnje aktivnosti u školi – filmovi, razgovori a potom je Ivana Ružić održala predavanje u 7. razredu svim sudionicima Erasmusa na engleskom jeziku pod nazivom Euopean Contries Quiz. I da ne zaboravim spomenuti pomoćnici su joj bili, ravnatelj Siniša i učitelj Boris koji su imali zadatak pomoći španjolskim učenicima u radu. Svi smo zadatak odradili jako dobro i zaradili pljesak.
Oko 12:30 sati autobusom smo krenuli za Murciju. Osim što cijela regija od 1.600.000 stanovnika nosi naziv Murcija, glavno središte te regije je i grad koji se zove Murcija. Ima oko 500.000 stanovnika. Smješten je na rijeci Seguri. Treba napomenuti da je cijela regija vrlo bogata brojnim plantažama voća i povrća, lijepo uređenim i održavanim. Grad je osnovao u 9. stoljeću Abd Al Rahman no iz tog razdoblja danas postoje samo stari ostaci gradskih bedema. Među starim građevinama posebno se ističe impozantna katedrala iz 14.-15. stoljeća, impresivan je trg na kojem je smještena katedrala kao i okolne ulice prepune cvijeća, fontana, umjetnina od kamena, metala ili drveta. Lijepo je bilo sve to vidjet i doživjeti.
U Murciji smo posjetili muzej Arabian baths and Museum Santa Clara a po Murciji smo se kretali na neobičan način – vodičem katalogom označenim QR kodovima, a pomoć nam je pružao naš mobitel koji je sve to očitavao i na kojem smo mogli pročitati sve relevantno o građevini i umjetnini koja nas je interesirala. Ručali smo u Murciji na jednom otvorenom trgu, a u Cartagenu smo se vratili predvečer. Kasnije smo prošetali Cartagenom i umorni, ali zadovoljni otišli na spavanje.
Petak, 3. svibnja
Ujutro ponovno u školi. Filmovi, podjela certifikata, predavanja u 7. razredu iz matematike i geografije, radionice za učenike i učitelje,sastanak u svezi slijedećeg susreta i realizacije nadolazećeg Erasmus projekta… Ručak u školi i odlazak u posjet Shopping Centru, Espacio mediterraneo. Tu smo zapazili da jedna ulica nosi ime po našemu glavnom gradu Zagrebu.
Završna, oproštajna večera bila je organizirana u restoranu La Marguesita. Poslije večere pozdravili smo se i oprostili sa svima Erasmusovcima i otišli u hotel na odmor jer ujutro rano trebalo je poći na put kući. Ola, lijepa Španjolska! Ola!
Subota, 4. svibnja
Jutro je brzo svanulo. Nakon doručka, taksijem smo se odvezli do škole kod škole su već bili naši učenici i njihovi domaćini koji su nas svojim osobnim automobilima prevezli do aerodroma u Alicanteu. Iz Alicantea smo avionom u 10 sati poletjeli za Beč u koji smo stigli u 13 sati. U Beču na aerodromu čekao nas je kombi i vozač s kojim smo se u 17:30 sati vratili u naš Čakovec – napisao je učitelj Boris Jeđud.