Učitelji Marina Mrazović, Janko Kalšan i Petra Žganec ostali su zatečeni kako se maleni Danci u školi pripremaju za život. Djevojčice i dječaci uče kuhati, šivati, peglati, bušiti, piliti...
Od 1. do 5. travnja, troje učitelja Osnovne škole Strahoninec posjetilo je osnovnu školu Rosengardskolen u Odensi u Danskoj. Učiteljica likovne kulture Marina Mrazović, učitelj povijesti Janko Kalšan te učiteljica razredne nastave Petra Žganec imali su priliku iz prve ruke vidjeti kako izgleda škola budućnosti – škola za život.
U sklopu Erasmus+ KA2 projekta “Let’s cross the boundaries of primary education together”, zajedno s učiteljima iz Češke, Grčke, Španjolske i Njemačke sudjelovali su na nastavi, radionicama i predavanjima koje su za njih pripremili domaćini iz Danske.
Učitelji su tako mogli naučiti više o istraživačkoj nastavi koja je temelj danskog obrazovanja, vidjeti kako funkcionira obrazovanje bez knjiga i bilježnica, bez ocjena i provjeravanja do 8. razreda, kako je informatika implementirana u sve nastavne sadržaje, okušati se u likovnoj radionici na temu Pabla Picassa, učiti o inkluziji (uključivanju djece s posebnim potrebama u redovno obrazovanje), upoznati danski sustav uvida u nastavu te posjetiti rodnu kuću i muzej Hansa Christiana Andersena.
Iako su znali da je obrazovanje u Danskoj u mnogočemu različito od našeg, ostali su zatečeni kako se maleni Danci u školi pripremaju za život. Od samog početka obrazovanja djevojčice i dječaci uče kuhati, šivati, peglati, bušiti, piliti, izrađivati svakodnevne predmete i raditi poslove koji su neophodni u svakodnevnom životu, u prostorima koji su opremljeni alatima i materijalima u toj mjeri da kraj učionica imaju skladišta pa iz škole, nakon devetog razreda, izlaze kao zreli ljudi, sposobni za samostalan život.
Poznavanje engleskog jezika već je u najranijoj dobi na iznimno visokoj razini pa su bez ikakvih problema mogli razgovarati s učenicima koji svi redom pokazuju zadovoljstvo školom i načinom na koji ih se priprema za život. Isto tako, ostali su oduševljeni danskom kulturom i ljudima koji su razbili predrasude o hladnim, distanciranim sjevernjacima.
Skromni, ljubazni, pristupačni i uvijek spremni pomoći, bez potrebe dokazivanja svog materijalnog statusa bili su ne samo domaćini već i svi ostali koje su sreli. Kući su se vratili puni dojmova s vjerom da će, potaknuti ovim iskustvom, napraviti barem jedan korak naprijed i u našem obrazovanju.