
Naš bivši učenik doc. dr. sc. Bojan Šarkanj, v.d. pročelnik Odjela za prehrambenu tehnologiju Sveučilišta Sjever prisjetio se svojih srednjoškolskih dana... - Na kraju školske godine neki su izlazili iz škole s pohvalama, drugi s knjigama, a ja sam jedini izlazio s paketom piva - prisjeća se
Najprije ti čestitamo na uspješnoj karijeri. Podsjeti nas kako je krenuo tvoj put nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja.
– Nakon što sam završio Srednju školu, prvo sam popio piće s prijateljima, a onda sjeo na autobus i doma. Uglavnom, već sam nakon dva dana bio na drugom kraju Hrvatske gdje sam na Supetru tijekom ljeta radio kao pomoćni pekar. Tijekom rada razmišljao sam o studiranju te sam se odlučio okušati u području prehrambene tehnologije, kao prirodnim nastavkom nakon srednje škole.
Upisao sam Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku, gdje je
ostalo još mjesta u jesenskom roku i tako je krenula moja
akademska karijera. Prisilio sam se biti malo ozbiljniji nego u
srednjoj školi i uspio sam završiti studij prvi na godini s
pohvalama Dekana. Nakon završetka fakulteta zaposlio sam se kao
znanstveni novak u Laboratoriju za toksikologiju na
Prehrambeno-tehnološkom fakultetu gdje sam i doktorirao.

Izdvoji neku crticu iz gimnazijskih dana u Srednjoj školi Prelog.
– Kad sam ja bio u Srednjoj školi Prelog, nije bilo gimnazije, pa su se moji gimnazijski dani uglavnom svodili na posjećivanje gimnazije u Čakovcu kad bismo išli van. Ali bilo je prije smjera Prehrambeni tehničar gdje sam obožavao postavljati pitanja na nastavi do te mjere da sam dobio ograničenje na maksimalno tri pitanja po školskom satu.
Nikad nisam bio izvrstan učenik, ali imao sam solidnu četvorku,
osim jednom kad sam se s razrednicom Jasminkom
Kalšan, kladio da ću proći na polugodištu s tri. Moram
priznati da je podjednako teško nažicati nižu ocjenu kao i višu
ocjenu, ali sam se na kraju uspio dogovoriti s vrlo logičnim
profesorom Dejanom Ivanekom i uspio proći s
3 (točnije sa prosjekom 3.4). Na kraju školske godine neki su
izlazili iz škole s pohvalama, drugi s knjigama, a ja sam jedini
izlazio s paketom piva za koji smo se kladili. Još i danas taj
paket piva neotvoren stoji na ormaru među diplomama.

– Pa zbog zdravstvenih problema nisam uspio upisati za rukovoditelja samohodnih strojeva (još kao klinac sam htio biti bagerist), pa sam odlučio upisati Srednju školu Prelog kao Prehrambeni tehničar. Dva su osnovna razloga – nakon četiri godine bih imao mogućnost nastavka školovanja ako me to bude zanimalo, a drugo – naučit ću sve o hrani i prehrani (i pivu!), što se u srednjoj školi može.
Srednja škola Prelog broji 20 godina dosadašnjeg uspješnog rada. Što bi poručio sadašnjim osmašima? Zašto odabrati Srednju školu Prelog?
– Srednja Škola Prelog je u najboljim godinama da je uzmete.
Dovoljno je stara da su se profesori uozbiljili i privikli na
srednjoškolce s kojima rade, i dovoljno je mlada da se profesori
još uvijek sjećaju da mladost nije samo škola, nego da se treba i
zabavljati.

– Ne treba se previše mučiti s ocjenama. Ja nikad nisam bio izvrstan učenik, sve do doktorskog studija, ali sam za razliku od većine drugih zadržao prosjek. Ja sam od prvog razreda osnovne škole do završetka diplomskog studija prolazio s četvorkom i često bih slušao od roditelja kako drugi mogu bolje. Ali nije važno koja vam je ocjena u imeniku, ono što je daleko važnije je znanje koje vam ostaje.
Tijekom srednjoškolskog obrazovanja također prolazite važan dio odrastanja, i tražite “sebe”, najčešće usporedbom s drugima. Znam da je to klišej, ali probajte se što manje obazirati na trendove, to se stalno mijenja, probajte naći oslonac na nečem što je trajno – poput znanja. Roditelji koji patite na ocjene i prosjek, imam poruku za vas: “Išče bo i huje” !
Koji su tvoji planovi u budućnosti?
– Uspostaviti najbolji studij Prehrambene tehnologije u regiji, znanstveno se usavršavati, štedjeti, otići u penziju i kupiti mali bager, i raditi kao bagerista u penziji.
Što ti je korisnoga donijela srednja škola?
– Srednja škola Prelog mi je dala dobru prednost na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu. Budući da sam osnove iz skoro svakog predmeta već odslušao, lakše mi se bilo pripremiti za neke ispite. Budući da sam samo malo morao ponoviti već naučeno gradivo, pripreme za prijamni ispit (A.k.a. Maturu) su mi bile dosta lakše.
Koji je tvoj životni moto?
– “Gdje ima volje, ima i načina!”



