Što reći kad ti dođe učenik prvog razreda osnovne škole, kažeš mu da ti donese bilježnicu, a on ti počne vrištati 'ružna si, glupa si, crkni' i dođe ti do stola, iskezi zube i počne režati na tebe? Kad je to bilo rečeno roditeljima oni su se nasmijali i rekli 'Hihihi, da nekad se zna tako ponašati.' Slatko, jel' da?...
Lavina se pokrenula. Profesor iz Čakovečke srednje škole grubo je
reagirao prema dvojici učenika, nakon što mu je i zadnja kap
prelila čašu tolerancije i strpljenja zbog njihova ponašanja i
dospio je u medije. Osuđen je u medijima kao zlostavljač sirote
nevine dječice, nasilnik, a onda su, revoltirani, progovorili i
drugi učitelji i profesori.
#ijasamfranjo
U dvjema vodećim nastavničkim facebook grupama, koje okupljaju
nekoliko tisuća prosvjetara širom Hrvatske, i u nekoliko manjih
grupa s tematikom prosvjete, počeli su se javljati pod heštegom
#ijasamfranjo prosvjetari koji su bili na ovaj ili onaj način
zlostavljani od učenika. Sakupilo se tako preko stotinu rukom
pisanih i poslikanih svjedočanstava prosvjetara u kojima je
opisano koje su sve neugodnosti, prijetnje i zlostavljanja
doživjeli od svojih učenika.
I dok se, ukoliko netko samo povisi glas na dijete, na
zadnje noge digne cjelokupan pedocentrijski sustav naše domovine,
nakostriješi se pravobraniteljica za djecu, zakriješte kojekakve
udruge i svekolika javnost počne nabacivati drvlje i kamenje na
učitelja/profesora koji je bio ‘grub’ prema djetetu, sada se
javnost čudi ko pile glisti i zgraža nad time što sve prosvjetari
doživljavaju na svojem radnom mjestu od te iste jadne nezaštićene
dječice.
Kako je dobro biti dijete
Da sam dijete radila bih što želim. Mogla bih gađati profesore
kredom, jabukama, papirićima, mogla bih im ključevima grepsti
auto i bušiti gume, mogla bih ih psovati, prijetiti se, mogla bih
im doslovce skakati po glavi. Zašto? Zato što bih bila zaštićena,
zaštićenija od ličkog medvjeda.
U moju bi obranu, da sam dijete, stali: stručna služba škole
(nemoj pisati pedagoške mjere i prijave, puno je to papirologije,
na vrat ćeš nam natovariti inspekcije), roditelji (ma on se je
samo šalio kad je rekao da će vas ubiti, šala mala), ravnatelji
(kolega sigurno ste negdje pogriješili i izazvali dijete da se
tako ponaša, ne radite dobro svoj posao), pravobraniteljica za
djecu (dijete je uvijek u pravu, nezaštićeno, jadno, vi odrasli
ste odgovorni za djetetovo i svoje ponašanje) i svekolika javnost
(kod dobrih profesora koji imaju autoritet učenici ne rade sranja
– pardon my french op. a.).
Da sam dijete, profesor kojeg sam gađala kredom i kojem sam
pljunula na stol bi dobio otkaz jer me je gurnuo, a mene bi
žalili kao zlostavljano siroče.
Eh, ali nisam dijete. #ijasamfranjo!
Zločini bez kazne
Prosvjetari diljem Hrvatske prijavili su zlostavljanja koja su
doživjeli na svom radnom mjestu i ona su objedinjena u
jedan album fotografija tih svjedočanstava koji sad kruži
internetom. Ono što se tamo može pročitati i više je nego
strašno.
Najviše stradaju mladi učitelji i profesori, a najviše stradaju u
srednjim školama. Srednja škola nije obvezna. Zašto se ne bi
nasilnika, zlostavljača, problematičnog učenika, jednostavno
izbacilo iz škole po kratkom postupku pa neka onda razmišlja što
će i kako će.
Ali mi smo socijalno osjetljivo društvo pa svima pružamo, ne
drugu, već i stotu šansu. Jer, što će jadno dijete u budućnosti
bez završene škole? Kako što će? Kopati! Postoji hrpa zanimanja
za koje nije potrebna ikakva škola. Ako se sa šesnaest,
sedamnaest godina ne zna ponašati onda je za njega lopata.
Zašto ne bismo problematične učenike poslali na društveno
korisni rad? Neka skupljaju smeće po gradu. Neka gule krumpire po
restoranima. E pa ne može jer je to kršenje dječjih prava.
Problematični učenici zapravo krše Ustav
Danas je sve kršenje dječjih prava. Ako postoji pravobraniteljica
za djecu, zašto ne postoji neki pravobranitelj za prosvjetare?
Zašto ne postoji ni minijaturni člančić nekog zakona u kojem će
se braniti dostojanstvo prosvjetara i njegovo pravo na neometan
rad? Zašto ne postoji ikakav instrument kojim bi se prosvjetar
obranio od nasilnog učenika?
Članak 55. Ustava Republike Hrvatske kaže: ‘vatko ima pravo na
rad i slobodu rada.’ Svatko osim prosvjetara. Jer kako
raditi i odrađivati svoj posao ako te netko sustavno gađa
papirićima, gumicama ili kredom, upada ti u riječ, šeće po
učionici, maltretira te (jedno takvo zlato je kolegici na satu na
svaku njezinu rečenicu pljeskalo, drugi put joj se nakon svake
riječi beljilo – epilog: roditeljima je to bilo slatko, stručna
služba je rekla: nemoj se obazirati)? Kako bi bilo da dođemo
liječniku i dok nas pregledava da ga gađamo svime što nam padne
pod ruku, da ga psujemo i bacamo stvari sa stola? Izbacio bi nas
van. A profesori učenika koji to radi ne smiju izbaciti iz
učionice.
Zamislite se u tvornici. Da vas netko, dok radite za pokretnom
trakom gađa, belji vam se, čupka vas, šeće oko vas i ometa? E pa
u takvim uvjetima prosvjetari rade. I još gorim.
I ne samo da se ometa profesore. Pate i ostala, ona dobra djeca
koja su u školi da nauče, pati 98 posto fine i kulturne
djece, dok pojedinci kojima ne možeš i ne smiješ ništa
zlostavljaju i profesore i suučenike.
I dječja prava na obrazovanje krše ti zlostavljači. A ništa im ne
možeš. Ne smiješ.
Što reći kad ti dođe učenik prvog razreda osnovne škole, kažeš mu
da ti donese bilježnicu, a on ti počne vrištati ‘ružna si, glupa
si, crkni’ i dođe ti do stola, iskezi zube i počne režati na
tebe? Kad je to bilo rečeno roditeljima oni su se nasmijali i
rekli ‘Hihihi, da nekad se zna tako ponašati.’ Slatko, jel’ da?
Što reći kad ti učenik trećeg razreda osnovne škole stane na
klupu, skine gače i počne mahati spolovilom prema djevojčicama?
Objašnjenje roditelja: ‘Pa znate, on je u
predpubertetu.’ Rješenje stručne službe: ‘Ma daaaj ne
cjepidlači, daj mu usmenu opomenu razrednika’.
Epilog?
Tko zna. Možda će i opet biti ‘tresla se brda rodio se
miš’ kako to kod nas i inače biva. Sindikat se busa u prsa
junačka kako će organizirati veliki prosvjed ako profesor kojem
je pukao film godinu dana pred mirovinom dobije otkaz (umjesto da
sindikat poduzme sve da do otkaza ni u kom slučaju ne dođe).
Kolege na fejsu pokreću akciju prikupljanja sredstava da se
kolegi dokupi staž tih godinu dana ako dobije otkaz. Ministrica
šuti. Pravobraniteljica za djecu se sakrila. Ne vidi što djeca
prosvjetarima rade. A dječica su i dalje zaštićena da mogu raditi
što god žele.
#ijasamfranjo