Tražiš li da roditelji kupe dodatni pribor za nastavu - digne se dreka. Tražiš li da kupe ili doniraju novac za nabavku fotokopirnog papira - eto dreke ponovno. Kao da roditelji ne žele da im djeca uče kvalitetnije i više.
Nedavno se digla dreka oko jedne srednje škole u kojoj su tražili
od učenika uplate po 100 kn kako bi se u školi kupio pribor za
higijenu i kopiranje. Ono, papirni ručnici, toaletni papiri,
sapun, fotokopirni papiri.
Na noge su se digli roditelji da što oni moraju davati po 100 kn
za takve stvari. Digli su se na noge i tzv. osnivači, kao daju za
te potrebe školama dovoljno novaca pa nema potrebe uzimati
donacije od roditelja.
Ionako škole moraju pravdati hrpom papira i objašnjenja svaku
donaciju u novcima.
Zašto žicanje
Ima li zaista potrebe za moljakanjem roditelja da uplate donaciju
za kupovinu raznih papira? Ima li zaista potrebe za moljakanjem
da, ako već ne daju novce, da daju dobrovoljan prilog u obliku
papirnih ubrusa (jednom mjesečno, dvije role koštaju cca 4 kn,
neće ničiji kućni budžet stradati ako donira dvije role papirnih
ubrusa školi, tj. razredu svojeg djeteta) ili jednom u
polugodištu doniraju paket fotokopirnog papira (cijena oko 28
kn)?
Ima. Ima potrebe za donacijama. Jest da je osnivač dužan
osigurati sredstva za nabavku tih potrepština, ali papira nikad
dovoljno. Ruke se moraju prati. Kad se operu, moraju se i
obrisati. To je jedna rola papirnih ubrusa na jedan prosječan
razred dnevno.
Dakle, tijekom mjeseca dvadeset rola po razredu. Neka su u školi
dvadeset četiri odjela, treba 240 paketa (480 rola) papirnih
ubrusa mjesečno. To će osnivač dati lovu? Aha, malo morgen.
Javna je tajna da su škole primjeri siromaštva i skromnosti, da
se svaka kuna tri puta okrene prije nego se potroši. Pričamo sada
samo o papirnim ubrusima za brisanje ruku. Gdje je još toaletni
papir i fotokopirni papir. Sapun je skoro nebitan, jedan traje i
po mjesec dana.
Reći će neki neka si djeca donesu ručnike u školu i u njih brišu
ruke. Probano je i to. Ti frotirnati ručnici vrlo higijenski nađu
svoj dom ispod klupe, među papučama, patikama, dakle nisu baš
super higijenski kad ih se krene upotrebljavati.
Kad u takav prljav ručnik obrišeš ruke kao da ih nisi ni prao.
Zato su ipak papirni ubrusi puno pogodniji za masovnu uporabu u
školama. Ali, u velikim količinama koštaju. A nitko neće
financijski propasti ako jednom mjesečno donira jedan paket od
dvije role ručnika. Ili hoće? Sudeći po pobuni, izgleda da je to
veliki financijski izdatak roditeljima.
Toaletne papire nitko ne traži da roditelji doniraju, ali ako se
traži donacija u novcu, podrazumijeva se da će se i taj papir
kupiti. Nitko iz škole neće s doniranim novcem otići u privatni
špeceraj.
Fotokopirni papiri
Tražiš li da roditelji kupe dodatni pribor za nastavu – digne se
dreka. Tražiš li da kupe ili doniraju novac za nabavku
fotokopirnog papira – eto dreke ponovno. Kao da roditelji ne žele
da im djeca uče kvalitetnije i više.
Nitko od prosvjetara neće taj papir nositi kući. Čak štoviše,
masa prosvjetara za svoj novac od svoje skromne plaćice kupuje
pribor i papire za školu. Prosvjetarski je posao jedini posao
gdje kradeš od kuće da bi donio na posao.
Opet će se javiti osnivač s tvrdnjom da daje dovoljno novaca za
fotokopirne papire. Aha. U mislima. Nek’ su samo tri učenika s
IOPom u razredu, eto po svakom nastavnom satu za svakog učenika
bar dva prilagođena listića za printanje, dakle šest po razredu,
pa neka je pet sati nastave to je trideset listića dnevno
minimum.
Samo za IOP i samo u jednom razrednom odjelu. Fotokopirni papir
je papir kojeg nikad nije dovoljno. Kad bi prestali fotokopirati
i vratili se davnim metodama: prepiši s ploče ili diktiranju,
opet bi se roditelji pobunili, jer kao što su djeca cijeli sat na
nastavi radili osim prepisivali s ploče, a ne daj Bože da im
diktiraš, to ni dijete osobno ne može kasnije pročitati.
Ne jednom su tekle suze ako bi se pokušalo diktirati jer dječica
ne znaju i ne mogu brzo pisati.
Kako god okreneš – ne valja. Prosvjeta je zaista tepih po kojem
lupaju svi, rijetko s razlogom, a najčešće bez razloga.
Možda, kažem možda, ako bi se pokušalo malo barem hodati u tuđim
cipelama, ako bi se dalo truda stati, razmisliti, promisliti i
prestalo a priori negativno gledati na sve vezano uz školu i
školstvo, možda bi se tada shvatilo zašto pojedine škole traže
donacije od roditelja. Možda.
Prijetnje roditelja
Nismo se jednom susreli s tračevima roditelja. Roditelji
jednostavno obožavaju ogovarati nastavnike, učitelje, profesore.
Zadiru im čak i u intimu, u privatni prostor, a o ogovaranjima,
zlim tračevima kakav je tko nastavnik i kakve su mu metode da i
ne govorimo.
Svi su najpametniji i najupućeniji kad treba bacati blato na
nekog učitelja. Što ako neki od ogorčenih roditelja zato što
njegova pahuljica nije dobila dobre ocjene krene s prijetnjama
nastavniku? Od ‘zaklat ću te’ do ‘progutat će te mrak’
Što ako se na učiteljevom autu odjednom počnu događati čudnovate
ogrebotine, ulubljenja i štete? Kome se obratiti? Reći će svi:
policiji. A što policija može? Otići na ‘zdravo žurim’ razgovor
roditelju koji prijeti, malo ga buuu zaplašiti i to je to.
Ako je netko spreman prijetiti, dva policajca ga zasigurno neće
prestrašiti. Kažu, obratite se policiji u slučaju napada. Jupi
hura,. Znači prvo čekamo da nam netko razbije zube, a onda ga
tužimo policiji. Isto kao i s tračevima.
Kome se obratiti? Razulareni roditelj te izogovara po cijelom
selu, razglasi neistine o tebi, nabaca te blatom, a ti se peri
ako možeš, kako znaš i umiješ. Mogu li prosvjetari učiniti nešto
protiv primitivnog roditelja koji šiti tračeve? Ne. Mogu li se
prosvjetari obraniti od prijetnji? Ne.
Bilo je govora i halabuke oko toga da će se napad na prosvjetnog
radnika tretirati kao napad na službenu osobu. Što je s tim?
Papala maca?
Kažu, obrati se ravnatelju u slučaju prijetnje. A što ako je
prijetnja izrečena u nazočnosti ravnatelja? Primiš ga za skute i
cviliš “ne daj me ne daj me”? Kažu, obrati se povjereniku za
zaštitu dostojanstva u školi. Ma daj hodi, boljeg vica nema.
Povjerenik za zaštitu dostojanstva.
Što će taj – otići i istamburati divljeg roditelja? Karikatura od
funkcije. Kažu, obrati se sindikatu. Aha, sindikat će dodijeliti
tjelohranitelje. Neeema kome bi se prosvjetar mogao obratiti u
slučaju prijetnje. Ne postoji takav. Šuti i nadaj se da će ti
zubi ostati na broju.
Pa ti onda budi učitelj.