U Međimurju, poznatom po uzgoju krumpira, jabuka i vina, i u Varaždinu, u kojem radi Varteks, nisu upisana zanimanja agrotehničar, vrtlar i krojač. Razlog - premali interes.
Gospodarska škola Čakovec drugu godinu zaredom ne upisuje
agrotehničare.
– Nemamo agrotehničare i vrtlare. Za agrotehničare smo planirali
cijeli razred s 24 učenika, a javilo ih se sedmero, što je
nedovoljno za upis – razočaran je ravnatelj Renato
Vinko koji za to krivi pogrešnu politiku države i odnos
prema poljoprivredi.
– Nerazumijevanje i nedozvoljavanje upisa barem tih sedmero
učenika dovodi do toga da uništavamo lokalne OPG-ove i šaljemo
učenike izvan županije, pa i države. Smatram da je agrotehničar
jedno od rijetkih zanimanja koje omogućava onome koji ga stekne
da ostane u Međimurju. No, to nije bilo prepoznato od strane
nadležnih koji nisu dopustili upis tih sedmero koji su se zaista
htjeli upisati i nisu se prijavili samo zato jer nisu imali kamo
drugdje. Postoje u Hrvatskoj škole u kojima su se odobravali i
manji razredni odjeli, čak i s pet polaznika. Nama se to nije
dopustilo – kaže Vinko.
Agrotehničari bi, dodaje, nastavili obrazovanje na fakultetima
ili preuzeli OPG-ove kao nositelji. Ni prošle godine, kad se
također prijavilo sedmero djece, Ministarstvo nije odobrilo
upise. – Dugoročno smo ugasili ili nismo dali mogućnost za
otvoriti 14 OPG-a jer to nije prepoznato od strane Ministarstva –
zaključuje.
Srećom, vrlo traženi obućari su popunjeni, no bilo bi ih možda i
više da je odobrena veća kvota. – Pisalo se o CNC operaterima i o
tome kako se za njih ne dopuštaju veće kvote, a nitko ne pita što
je s obućarima, vozačima, krojačima…? To su sve decicitarna
zanimanja. Imali smo 14 mjesta za obućare i popunili ih. Za
vozače smo imali 40 mjesta i to smo također popunili. Trebalo bi
povećati kvote – napominje Vinko.
U Srednjoj strukovnoj školi Varaždin ove godine nema upisanih
krojača. – Nitko se nije prijavio! Planirali smo pola razrednog
odjela s 12 učenika. U ovom kraju, Međimurju i Varaždinu,
smješteno je praktično 80 posto kožarske i tekstilne industrije u
Hrvatskoj. Znamo da su te branše dosta potplaćene i da su teži
uvjeti rada. No, vidimo i da su mnogi poslodavci počeli dizati
plaće i poboljšavati radne uvjete. Teško je reći zašto je tako
malo prijava na upisima… Često i roditelji odlučuju, a ne djeca
– kaže ravnatelj Dražen Košćak. Iako u Varaždinu
rade tvrtke poput Vindije i Koke, interesa među učenicima nema ni
za mesare.
Jagma je za mesarima totalna, zovu i pitaju gdje su ti mesari!?
No, samo se dvoje djece prijavilo i od mesara neće biti ništa.
Nemamo ni dimnjačare, kojih smo planirali upisati šest do osam.
Nitko se nije javio… – ističe Košćak.
