Djeca isto lažu. Djeca često lažu. Njihovo laganje se ne naziva laganje nego 'izvrtanje činjenica'.
Ne postoji ljudsko biće na ovome svijetu koje nije barem jednom
nekome nešto slagalo. Neki lažu iz nužde, neki iz navike, neki da
bi se napravili većima i boljima, važnijima, a neki lažu iz
zabave. Ima raznih razloga za laganje.
Često se njihovo laganje tumači kao ‘bujna mašta’, kao djeca
teško razlikuju stvarnost od izmišljotina. OK, to možda i vrijedi
dok su djeca mala, predškolci, ali kod školskog djeteta trebalo
bi malo tu ‘bujnu maštu’ regulirati i smanjiti. Stručnjaci kažu
da se dječje laži mogu tolerirati do tamo neke pete godine
života, ali slijepo vjerovati školskom djetetu baš i nije
najzdravije..
Zašto djeca lažu?
Djeca lažu iz kojekakvih razloga: neki imaju izrazito razvijenu
maštu, neki lažu kako bi izbjegli kaznu ili nelagodnu situaciju,
drugi da bi izazvali pozornost, postigli neki cilj, prikazali se
jačima ili boljima, ostvarili korist, impresionirali druge.
Ponekad djeca lažu jer ih je strah da neće udovoljiti
očekivanjima roditelja, odnosno da ne razočaraju mamu ili tatu.
Lagati djeca često uče i od svojih roditelja. Laganju djece
pogoduje i slijepo vjerovanje roditelja u sve što djeca kažu.
Moje dijete ne laže
Primjer: potuku se dvojica dječaka u školi. U detektivskom
istraživanju učiteljica sazna tko je i kako prvi počeo. Počeo je
dječak A koji je maltretirao dječaka B. Kad je dječak A nakon
verbalnog maltretiranja i tjelesno napao dječaka B, dječak
B se je branio. Učiteljica pošalje poruku roditeljima dječaka A
da je njihov sin maltretirao i tjelesno i verbalno drugo dijete.
Ali! Dječak A dođe kući i mami ispriča potpuno drugu priču. U
njegovoj priči, on je nevino janje, dječak B je napao njega (nema
veze što su svjedoci iz razreda rekli suprotno) i on se je samo
branio, učiteljica ga ne voli i zato piše da je on kriv.
Bijesna majka dolazi u školu, u najboljem slučaju dolazi
učiteljici, u najgorem juri ravno ravnatelju, i napada učiteljicu
kako može reći da je njezino dijete nasilnik, kad je dijete reklo
da nije, a “njezino dijete ne laže”. Ona zna.
Ma što zna? Je li bila nazočna kad se incident dogodio? Slijepo
vjeruje svojem zlatu. Ako ode ravnatelju s takvim optužbama
učiteljice, cap, evo ti zahtjeva za očitovanje učiteljice
kako može optuživati dijete da je nasilnik.
Priča o zadaći
Jura nije napisao zadaću. Jedini u razredu. Jura i inače ne voli
pisati zadaće i izbjegava ih pisati kad god može. Mami priča
kojekakve bajke o tome kako ili nema zadaću ili kako nešto nije
za zadaću ili kako će se zadatci rješavati u školi. I tako je
Jura majci za tu spornu nenapisanu zadaću rekao kako nema zadaće,
da zadatke koji su zaokruženi ne treba riješiti.
I došla je drugi dan majka u školu i pita učiteljicu je li bila
zadaća. Učiteljica kaže da je bila zadaća ali da je Jura nije
imao, a zajednički su u razredu na satu pregledavali i rješavali
zadaću. Majka se uzruja i traži da se Jura pozove da ga ona pita
što joj je u vezi zadaće rekao, uvjerena da joj je lagao.
Dođe Jura i na majčino pitanje što joj je rekao za zadaću mrtav
hladan odgovara: ‘Rekla je učiteljica da ćemo rješavati u školi.’
Malac je besramno izvalio laž i pred učiteljicom i pred majkom,
izmišljajući nešto sasvim treće od onoga što je učiteljica rekla
i što je on rekao majci oko zadaće. Što reći? Da, ima Jura bujnu
maštu i vrlo je snalažljiv u momentu, ali! Je li majka trebala
bezuvjetno vjerovati Juri kod kuće?
Žena je vrisnula kad je Jura izvalio laž i pred učiteljicom i
pred njom. Majka je Juru obasula ‘Vrag jedan lažljivi! Meni si
nešto drugo rekao!’ pa zatim učiteljici: ‘Jeste li vidjeli, jeste
li vidjeli kako on meni laže! Pa što da radim s njim? Ja više ne
znam što mu vjerovati, a što ne’. Učiteljica je pitala Juru
je li baš tako rekla kao što je on prenio, a Jura je, nakon što
su se obje žene zgranule i uhvatile ga u laži, pustio krokodilske
suze, bacio se u plač u nadi da će smekšati i jednu i drugu.
Što kažu stručnjaci na dječje laži?
Google zna sve pa tako čitamo: ‘Nemojte djetetu koje laže
govoriti:’Ako govoriš istinu, nećeš nadrapati!’, a onda ga
kaznite nakon što vam je reklo istinu o nekom nedjelu.’, ‘Nemojte
uzrujavati dijete.’ i jedna pametna: ‘Nemojte imati nerealna
očekivanja od svoje djece jer to potiče dijete da laže kako bi
vam udovoljilo.’
Što stručnjaci preporučuju da se djetetu kaže: ‘Imaš prekrasnu
maštu.’, ‘Iako si rekao da si napravio zadaću, vidim da nisi.
Sljedeći puta bi bilo dobro da kažeš istinu.’, ‘Vidim da si mi
rekao djelomičnu istinu.
U budućnosti bih volio/voljela da govoriš istinu.’, ‘Svi mi
griješimo. Sljedeći puta mi reci što se dogodilo, ali nemoj
mijenjati činjenice.’, ‘Za svaki problem postoji rješenje. Zašto
mi ne kažeš što se dogodilo pa da ti mogu pomoći.’ i tako dalje.
Sve neki odgovori u cvjetićima koje bi kao mali lažljivci trebali
prihvatiti i razumjeti i više nikad lagati. Aha.
Posljedice dječjeg laganja u školi
Ukoliko roditelj slijepo vjeruje svojem djetetu tada će uglavnom
kraći kraj izvući učiteljica. Jer će dijete, da sebe izvuče iz
nevolje, izmisliti hrpu laži ‘učiteljica je rekla’.
Pa će tako učiteljica postati zlo neviđeno koje prijeti djetetu
neopravdanim satima, koja žmiri na ‘zadirkivanje’ druge djece
malog lažljivca (da, lažljivac je spreman izmisliti i da ga druga
djeca maltretiraju, ono, reče li mu jedan učenik u šali nešto što
mu se ne sviđa, odjednom će to postati cijeli razred i
učestalo zadirkivanje, a učiteljica ne poduzima ništa),
učiteljica će tako ‘izricati kojekakve prijetnje’, ‘vikati’ i
‘vrijeđati’ i još svašta nešto.
Jednom kad dijete izrekne laž, kad mu roditelj povjeruje,
učiteljica se mora čupati i vaditi na kojekakve načine kako bi
dokazala da dijete laže. Zato što se djetetu više vjeruje nego
odrasloj, zreloj i odgovornoj osobi, učiteljici. Pišu se prijave
dječjoj pravobraniteljici, izlaze inspekcije, učitelji su
podvrgnuti raznim poniženjima. A zašto? Zbog dječjih laži i
naivnih roditelja.
Pa ti budi učitelj.