Onaj tko nije barem jednom vodio minimalno dvadesetero tuđe djece nekamo na višednevni izlet ne može niti zamisliti koji je to ‘doživljaj’ za učitelja.
O maturalcima i veselju na njima sam pisala davnih dana (https://varazdinski.rtl.hr/komentar/gordana-foder-maturalac-noci-besane), a od onda se ništa promijenilo nije, zapravo, može se reći da se je stanje samo pogoršalo.
Na silna gunđanja i prigovore prosvjetara kako je vođenje djece na višednevne izlete izuzetno odgovoran i stresan posao, naši su se sindikati dosjetili pa ‘izborili’ za naknadu koja je u startu dobila ime ‘izletnina’.
Naime, to je naknada koju će prosvjetari koji idu na višednevne izlete s učenicima dobivati uz dnevnice. Dnevnica je 170 kn i s njom se još nitko obogatio nije niti itko pametan može izjaviti da učitelji i profesori vode djecu na višednevne izlete zbog novaca (mala digresija, saborski zastupnici bi umrli od smijeha na takvu naknadu).
Budući da su višednevni izleti (Škole u prirodi i maturalci, izleti u Vukovar, natjecanja i smotre) izuzetno stresni za učitelje i profesore, ali im mazohistička altruistička crta ipak ne dozvoljava reći ‘neću voditi djecu’, evo donesena je odluka da se isplaćuje uz dnevnice i ‘izletnina’, cijelih 50 kn po danu.
Malo matematike
Mislim ono, 50 kn po danu za dvadesetčetiri satnu odgovornost i stres? Tko je ovdje lud i tko koga vrijeđa? Ako dijelimo 50 kn na 24 sata stresa na dnevnoj osnovi, ispada da jedan sat nerviranja košta 2 kn.
Čovječe, pa jedno jaje je skuplje od učiteljskih živaca! S 50 kn si teško možeš kupiti i kutiju Persena Forte. O konkretnijim sredstvima za smirenje niti nećemo.
Ili, ukoliko učitelj vodi razred u kojem je više od 25 učenika onda to nije niti 2 kn po učeniku. Gdje se može naći dadilja koja će koštati 2 kn po satu? Pa u školi, naravno! Za pet dana živaca na končiću učitelj će biti ‘agrađen’ ili kako sindikati kažu ‘stimuliran’ s 250 kn.
Da, sindikati kažu da će učitelji s tih 50 kn po danu sada napokon biti “stimulirani” da vode djecu na višednevne ekskurzije. Uuuuuu koja stimulacija, već vidim hrpe prosvjetara kako trče prema raznim turističkim agencijama organizirati neko višednevno izletovanje za silne pare koje im se nude (220 kn po danu ukupno – dnevnica plus izletnina).
Možeš za pet dana strepnje nad tuđom djecom i nespavanja ‘zaraditi’ (osim sloma živaca) i dobrih 1100 kn! Lova do krova! Taman za platiti struju i plin. Mjesečnu ratu.
Netko kao da zaboravlja da često Škole u prirodi i maturalci protegnu i na subote, nedjelje i praznike. Ti bi dani po nekakvim pravilnicima trebali biti plaćeni 50 posto više, ali čak ni legende ne kažu da je netko od prosvjetara dobio uvećanje plaće 50 % za subotu i nedjelju provedene na maturalcu ili u Školi u prirodi.
Jesu li sindikalni čelnici ikada radili u razredu?
Famoznoj ‘naknadi za povećanu odgovornost’, kako su je nazvali sindikati, od 50 kuna po danu prosvjetari masovno kažu ‘hvala, ali ne hvala’ i ‘sramota i poniženje’.
Sindikalisti se ponašaju kao da nikada nisu radili u školi i kao da nikada nisu vodili tuđu djecu na višednevna izbivanja od kuće. Ovo sliči na velikodušan postupak kad siromahu koji umire od gladi baciš mrvice kruha sa stola i još očekuješ da ti on bude zahvalan.
Znam, naći će se neki ‘pozvani’ koji sade cvijeće u gumama (tko prati kolumnu, znat će što izraz znači) i reći kako trebamo biti zahvalni jer do sad nismo imali niti to. Pa ako trebamo biti zahvalni za ‘veliki uspjeh’ ufoteljenih sindikalista za ‘izborene’ mrvice kruha sa stola, fakat ‘hvala, ali ne hvala’.
Još jedan ‘uspjeh’ sindikata
Prosvjetari s 30 i više godina staža moći će od sada birati hoće li raditi dva sata tjedno manje ili ako se ne odreknu ta dva sata dobit će četiri posto veću plaću. Računica je fenomenalna: radit će deset posto više za četiri posto veću plaću.
Šest posto je puf nestalo u sindikalnoj računici. Ali glavno da su sindikalni čelnici happy. Jer su obavili ‘dobar’ posao. Aha. Jesu. Svaka čast.
Kolektivni ugovor kao da je pregovarala ekipa iz Alan Forda. Što drugo reći.
Tko sve neće gurnuti prste u obrazovanje
Uz to što se u školstvo petljaju roditelji (koji su, već samim tim što su roditelji, stručnjaci na svim odgojno – obrazovnim područjima), što se petlja Crkva, što se petljaju kojekakve civilne i nevladine udruge, još nam je samo falilo da se i neki branitelj ubaci u to kolo veselo pod nazivom ‘ja znam što hrvatskoj prosvjeti treba’.
I ubacio se. Čitam nedavno po kojekakvim portalima o tome kako se je jedan inače poznati branitelj (poznat po ljubavi prema kampiranju, šatorima i janjetini) oglasio i organizirao okrugli stol o reformi obrazovanja s osvrtom na Domovinski rat.
Našlo se je za tim stolom kojekakvih likova: jedan notorni desničar, jedna bivša ministrica poznata po tome što zagovara ustajanje žene kad muškarac uđe u prostoriju te nekoliko likova koji imaju veze s prosvjetom i obrazovanjem koliko i kovač Mujo (onaj koji kuje konja na Mjesecu) s kvantnom fizikom.
Ljute se što su se nekad učili heroji iz WW2, a zaboravljaju kakav je režim bio. Ljute se što su nekadašnji učenici učili o Ivi Loli Ribaru čiju bistu redovno obezglavljuju i išaravaju, a ne uče o Ivici Iviću iz Donjeg Vuglovca koji je raznio dva neprijateljska tenka u Domovinskom ratu. I slično.
Pojma nemaju, ali u sve se razumiju. Naravno, ‘rvacki sindrom – što manje znaju to više laju’.
Naravno da treba učenike učiti o Domovinskom ratu. Ali, brate sve ima svoju mjeru. Pomalo! Prepustite dragi šatoraši obrazovanje stručnjacima.
I tak
Kamo god i kako god da se okreneš – veselo. Nebuloza more, gluposti oceani. Pit, i to je prosvjeta. (Tribute to Azra.)
