Čovjek se odijeva otkako je svijeta i vijeka. No, odjeća vremenom, osim funkcionalnog zadatka zaštite, dobiva još mnoge uloge: njome se dokazuje društveni status, bogatstvo, vjeroispovijest, nacionalnost, osobnost…
“Žena zavodi, muškarac pokazuje status” definira modu Katarina Simončić,docentica s Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu.
Važnost modne osviještenosti, odijevanja, tekstila, krpica, modne i tekstilne industrije te inih stvari na tu temu nikada nije zaobilazila niti naše Međimurje.
Ponešto o događanjima u ovoj branši otkrila nam je Ana-Marija Bogdanović profesorica strukovnih predmeta iz tekstila u Gospodarskoj školi.
– U tekstilnoj se industriji danas događa puno toga zanimljivog tvrdi ona. Pokreću se odlične akcije poput “The fashion revolution” u kojima se promovira drugačiji odnos prema odjeći i tekstilu općenito. Jedno od pitanja koje postavlja ovaj pokret je “Who made your clothes?” odnosno: “Tko je napravio tvoju odjeću?”.
Javnost se nastoji osvijestiti o tome da je netko odjeću izradio te da mnogo radnica u zemljama poput Indije, Kine, Pakistana i drugih za svoj rad nisu dovoljno ili nisu uopće plaćene. Ovim se putem također osvještava i činjenica da često u tekstilnim tvornicama rade i djeca.
Proizvodnja se iz istočnih zemalja polako vraća natrag u Europu pa su se tako i na Hrvatskoj sceni pojavile zanimljive mlade osobe koje vole svoje zanimanje i promoviraju ga na različite načine. Dobar primjer za to nam je Mjesec Varaždinskog šnajderaja koji je održan u ožujku i travnju ove godine u Varaždinu, u Palači Herzer. Mlade obrtnice su tu imale priliku predstaviti svoje modne kolekcije. Takvih događaja ima sve više i to je dobro kaže Ana-Marija.
Kao i u drugim branšama i od tekstila se može dobro živjeti. Da bi se to postiglo treba uložiti puno truda i vremena. Osim toga potrebno je imati strukovnih znanja i vještina, ali ne samo njih, nego osoba mora biti kreativna i snalažljiva. Poželjna su svakako informatička znanja i strani jezici.
Upravo poznavanje stranih jezika meni je pomoglo da kroz različite projekte putujem Europom i stručno se usavršavam. Sa svakog putovanja, umjesto magnetića za hladnjak ili nekog drugog tipičnog suvenira kući donosim još pribora za šivanje. Ne znam kad ću ga iskoristiti i koji komad odjeće ukrasiti time, no radije kupim neke zanimljive gumbiće, kopčice ….
Kroz ERASMUS+ projekte imala sam prilike razmijeniti iskustva s kolegama iz Francuske, Italije, Španjolske, Velike Britanije – priznat ćete da su to europski centri mode.
Ove sam pak godine kroz projekt Gi-Baj-Mo2 imala prilike otputovati u London na stručno usavršavanje. Tamo sam pohađala prestižni fakultet Central Siant Martins. CSM gdje su se školali mnogi poznati dizajneri kao Marc Jacobs, Alexander McQueen, Zac Posen, John Galliano, Stella McCartney i dr.
Ja sam završila ljetnu školu iz tehnika šivanja koje se koriste isključivo u visokoj modi (Couture Tailoring). Već prvi dan shvatila sam da je odnos prema radu tamošnjih studenata drugačiji od onoga kako se radi kod nas. Prema rasporedu nastava je trebala trajati od 9.00 do 16.00. Samo prvi radni dan držali smo se tog rasporeda. Sve ostale dane dolazili smo ranije, ostajali duže, bilo je i dana kad nije bilo ni vremena za ručak…
Svaki trenutak na fakultetu trebalo je iskoristiti do kraja. Ni studentima, a ni nastavnicima nije bio problem ostati dulje na fakultetu i dati svoj maksimum. Iduće godine putujem u Francusku kao predavač. Vodit ću nastavu za njihove učenike na engleskom jeziku.
Za kraj, ustvrdila bih samo da je i u tekstilu je sve moguće. Ima cijeli raspon zanimanja i svatko može naći nešto za sebe. U školi gdje radim su trenutno zanimanja krojač i pomoćni krojač no postoje i četverogodišnja zanimanja koja omogućavaju učenicima nastavak školovanja na fakultetima.
Od iduće školske godine u i Čakovcu će biti moguće upisati za zanimanje modni tehničar. To je novo zanimanje koje je izuzetno atraktivno, a kroz četiri godine školovanja učenici stječu znanja iz različitih područja kao što su izrada modnih proizvoda, tehnologija proizvodnje i modno poslovanje.
