Sudjelovali smo na edukaciji o strukturiranom dijalogu
Strukturirani dijalog je metoda uključivanja mladih u procese donošenja odluka i dijalog s onima koji odluke donose. Radi se o metodi koja je osmišljena unazad 10-ak godina na razini Europske unije s ciljem uključivanja najšireg kruga mladih u procese odlučivanja na europskoj razini.
Danas se strukturirani dijalog primjenjuje i na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, a predstavlja koristan alat i u školskom okruženju kako bi se prikupila mišljenja učenika o tome što im je važno u njihovoj školskoj i lokalnoj zajednici.
Zajednički dijalog mladih i donositelja odluka odvija se putem strukturiranog procesa u tri faze, a konačan ishod takvog procesa su prijedlozi zajedničkih rješenja u područjima važnima za mlade, osmišljena na mišljenju i prijedlozima mladih koji su sudjelovali u strukturiranom dijalogu.
Vijeće učenika je tijelo škole koje postoji s ciljem unapređenja kvalitete rada škole, poticanja aktivnog sudjelovanja učenika u poboljšanju školskog ozračja te suradnje škole i lokalne zajednice. Kako bi učenici mogli ravnopravno sudjelovati u raspravama u svojoj školi te poboljšati komunikacijske vještine u tom procesu, potrebno ih je dodatno educirati.
Kada je Mreža mladih Hrvatske, preko portala Tko pita – EU pita objavila natječaj za sudjelovanje na edukaciji o strukturiranom dijalogu za školsko osoblje i predstavnike Vijeća učenika, to se činilo kao odlična ideja te je školska psihologinja Lucija Matjačić Kovačić napisala opširno motivacijsko pismo o potrebi za takvom edukacijom i mogućom implementacijom stečenih znanja i ideja u Tehničkoj školi Čakovec.
Dodatan poticaj bile su rijetke edukacije namijenjene nastavnicima i učenicima zajedno. Na naše veliko zadovoljstvo, bili smo među deset odabranih škola od ukupno 50 prijavljenih.
Učenik 3. razreda tehničke gimnazije Leon Šopar imao je priliku sudjelovati na edukaciji i donosi nam svoje dojmove.
Od 9. do 12. studenoga 2017. psihologinja Lucija Matjačić Kovačić i ja sudjelovali smo na edukaciji o strukturiranom dijalogu koju je organizirala Mreža mladih Hrvatske. Prvu večer smo proveli upoznavajući jedni druge te navijajući za Hrvatsku u utakmici protiv Grčke.
Drugi dan utvrdili smo što znamo, ali i što želimo saznati. Razgovarali smo o vijeću učenika kao tijelu škole koje bi poticalo na promjene koje idu na ruku mladima, ali u stvarnosti zadovoljava samo formu postojanja. Same metode provedbe edukacije bile su drugačije od svih prijašnjih. Zadaće i funkcije vijeća učenika utvrdili smo pomoću metode World cafea, provjeru naučenog o zadaćama vijeća učenika provjerili smo pomoću Kahoota!, platforme za učenje bazirane na igri. Kako bismo predstavili svoju Školu, izradili smo pončo s osobinama i specifičnostima Škole, problemima s kojima se susrećemo i mogućnostima za poboljšanje kvalitete rada Škole. Pončo smo premijerno predstavili u okviru revije na crvenom tepihu pred predstavnicima ostalih devet škola.
Treći dan započeli smo s predavanjem o teoriji koja stoji iza strukturiranog dijaloga. Iako se sama teorija činila kompliciranom, kada smo stigli na praktični dio, svima je sve postalo blistavo jasno. Proveli smo simulaciju sjednice učeničkog vijeća u kojoj je svatko dobio neku slučajnu ulogu. Sama sjednica otela se kontroli, ali je nama učenicima otvorila oči i pokazala u kakvim se situacijama ponekad nađu članovi sjednice (ravnatelj, stručni suradnici). Nakon simulacije učeničkog vijeća razmatrali smo metode strukturiranog dijaloga, upoznali se s promotivnim materijalima i nekim dosadašnjim aktivnostima u Hrvatskoj. Na uvid smo dobili primjere prošlih internetskih upitnika i priručnike koji predlažu neke nove i kreativne metode aktiviranja učenika te pogledali film o strukturiranom dijalogu mladih koji žive na hrvatskih otocima. Na kraju trećeg dana proveli smo brainstorming na temu promocije aktivnosti škole (među kolegama, internetski među mladima, u lokalnoj zajednici). Nakon večere slobodno vrijeme proveli smo gledajući film o formiranju vijeća učenika u jednoj zagrebačkoj srednjoj školi, a ostatak slušajući glazbu i družeći se.
Na početku četvrtog dana prvi put smo se odvojili od naših nastavnika i potpuno samostalno odradili jednu aktivnost s trenericom Lidijom. Odigrali smo igru u kojoj smo morali navesti susjeda da se nasmije. Kasnije smo zaključili da nije bitan samo sadržaj rečenog, već način na koji se kaže, blizina govornika i slušatelja, pokušaj spajanja. Za to su vrijeme naši nastavnici s trenerom Domagojem raspravljali o tome kako bi izgledala demokratska škola i koliko je to realno u našem okruženju. Prije samog završetka raspravljali smo s nastavnicima o stvarnim mogućnostima provedbe naučenog, odnosno ukratko razradili akcijski plan. Za kraj je uslijedila evaluacija i zatvaranje edukacije – odabirom asocijacijske karte iz igre Dixit i objašnjenjem kako ta karta opisuje naše osjećaje vezane uz samu edukaciju.
Moji dojmovi o ovoj edukaciji su samo pozitivni. Najviše mi se svidjela ravnopravnost, odnosno to što su učenici i njihovi voditelji bili na istoj razini. To je izazvalo otvorenost obiju strana te nije bilo straha što će psihologinja pomisliti ako izrazim svoje mišljenje i hoće li se s time složiti. Svidio mi se način na koji su organizatori odabrali škole (deset odabranih od 50 prijavljenih) – što nisu zvali samo gimnazije.
Kao i s gotovo svake edukacije, vratili smo se puni ideja i želja da barem neke od njih primijenimo u svakodnevnom životu naše Škole. Iznimno nam je drago što smo stekli nove prijatelje iz cijele Hrvatske, razmijenili iskustva i kontakt i – tko zna, možda upravo netko od učenika sudionika bude pokretač novih aktivnosti i promijeni svijest mladih o važnosti aktivnog sudjelovanja u donošenju odluka koje se odnose upravo na njih.
